Prije 13 godina Republika Srpska je usvojila Zakon o referendumu i građanskoj inicijativi , a dan prije donošenja tog zakona Dodik je izjavio da će se referendum o tome da li će Republika Srpska biti u BiH ili izvan nje “sigurno održati jednog dana”. Od tada je pitanje referenduma Dodiku postalo glavno oruđe, kojim neprekidno vitla kako bi odbranio svoju političku poziciju i držao BiH u stanju neprekidne krize i slabljenja njenih institucija.
Nemoguće je sa sigurnošću reći koliko je puta Dodik zaprijetio referendumom o secesiji Republike Srpske od BiH, raznim povodima i na razne načine. Nema sumnje, učinio je to više desetina puta, baš kao što skoro da nema dana da javnu scenu ne truje svojim toksičnim političkim narativima o negiranju države BiH i njenih institucija.
Samo u periodu od 2006. do 2015. godine Dodik je više od 30 puta najavljivao različite referendume i prijetio otcjepljenjem Republike Srpske. Nastavio je to i nakon 2015. godine, proširujući spektar na referendumsko izjašnjavanje građana o Sudu i Tužilaštvu BiH, Danu Republike Srpske, ulasku BIH u NATO, donošenje entitetskih zakona kojima će se ponovo uspostaviti entitetska vojska, obavještajna služba, entitetska Uprava za indirektno oporezivanje…
OD REFERENDUMA DO ANKETE
Jedini referendum koji je Dodik najavio i sproveo, bio je onaj o 9. januaru kao Danu Republike Srpske. Taj referendum održan je 25. septembra 2016. godine, nimalo slučajno, par dana prije lokalnih izbora u BiH.
„Republika Srpska jeste država. Republika Srpska je u Dejtonski sporazum i BiH unijela u svoju teritoriju, imala je narod koji je htio tu republiku, to su kriterijumi za državu. To sam učio u školi. Šta fali Republici Srpskoj, ništa“, rekao je tada Dodik, slavodobitno proglašavajući sa Pala da je referendum uspio.
Da Republika Srpska nije država, kako to tvrdi Dodik, vrlo brzo pokazao je Ustavni sud BiH, koji je rezultate ovog referenduma proglasio neustavnim, zbog čega oni nikada nisu objavljeni u Službenom glasniku Republike Srpske. Dodik i vlast u Republici Srpskoj se nisu usudili to da urade, ali jesu, i to vrlo brzo, „istorijsko izjašnjavanje građana“ na referendumu o 9. januaru kao Danu republike preimenovali u anketu.
Ne može se sa sigurnošću reći kada je prvi put Dodik pomenuo referendum o statusu Republike Srpske, ali je to posljednji put učinio 2. jula ove godine, obraćajući se novinarima na Mrakovici, gdje je obilježena 81. godišnjica Bitke na Kozari. Tada je saopštio i da neće poštovati posljednje odluke Kristijana Šmita, koji je poništio zakone o neprimjenjivanju odluka visokog predstavnika, kao i Ustavnog suda na teritoriji Republike Srpske, bez obzira što će tako, u skladu sa najnovijim proglašenim izmjenama Krivičnog zakona BiH, počiniti krivično djelo.
Dodik je rekao da će ga zbog toga „vjerovatno procesuirati u sudu i tužilaštvu“, ističući kako je on „lukav“, pa će se u narednom periodu razmotriti odluke o zabrani delovanja SIPA-e, Tužilaštva i Suda BiH na prostoru Republike Srpske.
Svoju gotovo jednočasovnu tiradu na Kozaru, začinio je pričom o referendumu o samostalnosti Republike Srpske.
„Ukoliko bude i dalje pritisaka, vjerujemo da bi do Nove godine Republika Srpska mogla da ima referendum u kom će se izjašnjavati o najvažnijim pitanjima njenog statusa i o tome na koji način će se ići dalje“, poručio je Dodik.
Od nekadašnjeg liberalnog socijaldemokrate Dodik se preobrazio u nacionalistu, nakon što je 2006. godine po drugi put postao premijer Republike Srpske. Procijenio je da svoj politički rejting može graditi jedino ako preuzme radikalnu retoriku SDS-a i ako zaigra na kartu rušenja države BiH, što je neminovno vodilo konfliktu sa visokim predstavnicima i konfrontaciji sa dijelom međunarodne zajednice, ali i neprestanoj političkoj krizi u zemlji.
BOLNA TAČKA – PRAVOSUĐE
Institucionalno je ka tom cilju krenuo tri godine kasnije, 14. maja 2009. godine, kada je Narodna skupština Republike Srpske usvojila je zaključke, prema kojima će se obustaviti prenos nadležnosti sa entiteta na državu i pokrenuti procedure poništenja do tada, kako su naveli, 65 prenesenih entitetskih ovlaštenja na državni nivo nametnutim odlukama visokih predstavnika. Tada je problematizovano pitanje rada Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH. Visoki predstavnik Valentin Inzko vrlo brzo je poništio ove zaključke.
Dodik je 2011. godine predložio parlamentu Republike Srpske da usvoji „zaključka o organizovanju obavezujućeg referenduma na kojem će se građani Srpske izjasniti o tome da li su potrebni ovakav sud i tužilaštvo BiH“.
„I to će biti obavezujući referendum za Republiku Srpsku, što će sa sobom nositi, naravno, i obavezu da svi oni koji tamo rade, ukoliko narod kaže da je to nepotrebno i da ne stoji podrška iz Republike Srpske, da svi iz Republike Srpske napuste te institucije“, rekao je Dodik 15. marta 2011. godine.
Njegov prijedlog usvojen je u aprilu te godine, a Narodna skupština Republike Srpske je raspisala referendum o pravosudnim institucijama i nametnutim odlukama visokog predstavnika, koji nikada nije održan. Tadašnji visoki predstavnik Valentin Inzko dao je Dodiku rok od sedam dana da povuče odluku ili će u suprotnom iskoristiti bonska ovlaštenja, poništiti odluku i nametnuti sankcije zvaničnicima Republike Srpske.
Međutim, umjesto Inzka djelovala je tadašnja visoka predstavnica EU za spoljnu politiku i bezbjednost EU Ketrin Ešton, koja je sa Dodikom 13. maja 2011. godine u Banjaluci postigao dogovor – on će odustati od referenduma, a međunarodna zajednica će se pozabaviti „strukturiranim dijalogom o pravosuđu“ i razmotriti pritužbe vlasti Republike Srpske na rad pravosuđa na državnom nivou.
Bio je to prvi veliki kompromis međunarodnih predstavnika sa Dodikom, koji mu je, pokazalo je vrijeme, dao vjetar u leđa da još jače i beskrupuloznije krene u rušenje institucija BiH, čime je nastavio da zemlju drži u stalnoj i teškoj političkoj krizi.
Sud i Tužilaštvo BiH i dalje su Dodiku bili trn u oku, jer se, s obzirom na razna djela koja je počinio, mogao naći na optuženičkoj klupi, pa je Narodna skupština Republike Srpske po njegovom nalogu tokom 2015. godine usvojila odluku da se održi referendum sa pitanjem: „Podržavate li neustavno i nezakonito nametanje zakona od strane visokog predstavnika međunarodne zajednice, a posebno nametnuti zakon o Sudu i Tužilaštvu Bosne i Hercegovine i primjenu njihovih odluka na teritoriji Republike Srpske?“.
Ni taj referendum nikada nije sproveden, a dvije godine kasnije, u novembru 2017. godine, Skupština Republike Srpske je suspendovala svoju odluku o referendumu o državnom sudu i tužilaštvu, zbog, kako je pojašnjeno, nepostojanja opšteg političkog konsenzusa za njegovo sprovođenje. Zapravo, opozicione stranke u Republici Srpskoj su bile protiv toga, a Dodik se nije usudio da sam krene u tu političku avanturu. Dodik je političar koji je vrlo često nalagao donošenje određenih odluka, a onda ih pod pritiskom povlačio.
„Ukoliko u ’Službenom glasniku Republike Srpske’ bude objavljena odluka o održavanju referenduma o Sudu i Tužilaštvu BiH, vladajuća većina će sazvati sjednicu Narodne skupštine Republike Srpske i suspendovati njegovo sprovođenje. Igra se jedna teška, strateška i sofisticirana igra, u kojoj narod mora da osvoji referendum kao svoje trajno vlasništvo“, rekao je tada Dodik.
ČEKANJE NA „BOLJA VREMENA“
Pitanje „vraćanja nadležnosti“ Republike Srpske ili u suprotnom – referendum o samostalnosti, Dodik je ugradio u Deklaraciju SNSD-a, jednoglasno usvojenu 25. aprila 2015. godine na Saboru te stranke. U Deklaraciji je dat rok da se do 2017. godine „vrate ovlašćenja, koje joj je oduzeo visoki predstavnik u BiH“, a, ako se to ne desi, „2018. godine građani Republike Srpske će glasati na obaveznom referendumu za nezavisnost Republike Srpske“.
„Poruka Deklarcije usvojene na Saboru je – kršili ste naša prava i uzimali nadležnosti, ali sada je vrijeme slobode i izražavamo svoj stav. Naše pravo je da odlučujemo o svojoj sudbini i mi ga samo koristimo“, rekao je tada Dodik.
Rok iz Deklaracije SNSD-a o referendumu o samostalnosti Republike Srpske istekao je prije pet godina, Dodik nije održao ni taj referendum, čekajući, kako je često isticao, „bolja i povoljnija vremena“.
I nakon 2018. godine referendum o samostalnosti ili budućem statusu Republike Srpske ostao je njegova mantra, pa je na sjednici entitetskog parlamenta 17. februara 2020. godine, posvećenoj „antiustavnom djelovanju Ustavnog suda BiH“, koji je prethodno poništio član Zakona o poljoprivrednom zemljištu Republike Srpske, kojim je to zemljište u vlasništvu entiteta, svoje obraćanje poslanicima započeo pozdravom: “Goodbye BiH, welcome RSexit”.
Godinu dana kasnije, 10. marta 2021. godine, Dodik je na sjednici Narodne skupštine Republike Srpske ponovo najavio referendum, koji će, kako je tada rekao, biti održan za godinu, dvije. Povod je bio najavljeni dolazak novog visokog predstavnika u BiH.
„Ja ne želim ništa loše Bošnjacima, i u Republici Srpskoj pozivam ih na suživot koji je moguć i koji je potreban. Ljudi moji, oni nama 26 godina stalno govore da smo mi genocidan narod, da Republika Srpska ne treba postojati i onda kažu morate biti tu. Nećemo biti tu. Razuman period je godinu do dvije dana. Ako ne bude, ja ću doći ovdje i ja predlažem referendum o statusu Republike Srpske i baš me briga šta će ko reći“, rekao je tada Dodik.
U julu 2021. godine parlament Republike Srpske je donio Zakon o neprimjenjivanju odluke o zabrani negiranja genocida, koji je ubrzo poništio Ustavni sud BiH. Dodik, međutim, nije odustajao u svojim nakanama da se Republici Srpskoj „vrati oduzete nadležnosti“, pa je vladajuća većina u tom bh. entitetu u oktobru 2021. godine usvojila zakon, kojim se predviđa osnivanje entitetske Agencije za lijekove RS. Taj zakon stupio je na snagu 28. juna sledeće godine, da bi na snazi bio svega nekoliko dana, jer ga je poništio Ustavni sud BiH.
Bez obzira na to što je uporno negirao pravni osnov za postojanje Agencije za lijekove BiH, Dodik je na čelo te Agencije imenovao svoj kadar, nakon što je sa HDZ BiH i „Trojkom“ formirao novu vlast na državnom nivou.
Na kraju 2021. godine, vladajuća većina u Republici Srpskoj sa Dodikom na čelu, pokušala je dodatno destabilizovati stanje u državi, usvajanjem zaključaka kojima se traži vraćanje nadležnosti Republici Srpskoj u oblasti indirektnog oporezivanja, pravosuđa, odbrane i bezbjednosti.
„Mi ćemo povući saglasnost za uspostavljanje Oružanih snaga, UIO te Suda i Tužilaštva BiH. Uz to ćemo donijeti i odgovarajuće popratne akte, kojima će biti regulisana ova pitanja na nivou Republike Srpske. Takođe, donijećemo i zakone o neprimjenjivanju svih zakona koje su donijeli svi visoki predstavnici do sada, a to je oko 140 zakona. Bilo koji nametnuti zakon, kao što je onaj o javnim nabavkama, što je još jedna od nadležnosti koja nam je oduzeta, neće se primjenjivati u RS-u“, poručio je Dodik.
Pola godine kasnije, u junu 2022. godine, vladajuća većina u parlamentu Republike Srpske je, po Dodikovom nalogu, odlučila da se primjena zaključaka od 10. decembra 2021. godine o prenosu nadležnosti odgađa za šest mjeseci, a onda su „decembarski zaključci“ stavljeni na čekanje do daljnjeg, uz mogućnost da svaki čas mogu biti aktivirani.
BIĆE, JEDNOGA DANA…
Dodik više od deceniju, bez obzira na kojoj se funkciji nalazio (premijer i predsjednik Republike Srpske ili član Predsjedništva BiH), ucjenama i prijetnjama otcjepljenjem ili „stvaranjem samostalne Republike Srpske u okviru BiH“ drži u šaci i političare iz Sarajeva i međunarodne predstavnike u BiH i državu BiH, a zapravo sve vrijeme radi na daljem ekonomskom pustošenju Republike Srpske. Što ne znači da Dodik neće, ako mu se ukaže prilika ili ne bude jasnih reakcija na njegovo antidejtonsko i protivustavno djelovanje, u jednom trenutku zaista krenuti u proces secesije.
Prije 13 godina Republika Srpska je usvojila Zakon o referendumu i građanskoj inicijativi , a dan prije donošenja tog zakona Dodik je izjavio da će se referendum o tome da li će Republika Srpska biti u BiH ili izvan nje “sigurno održati jednog dana”.
“To ne treba da bude sporno, ali da bismo to učinili, moramo legalizovati pravo na referendum, a da bismo to učinili, moramo donijeti zakon o referendumu”, naveo je tada.
Od tada je pitanje referenduma Dodiku postalo glavno oruđe, kojim neprekidno vitla kako bi odbranio svoju političku poziciju i držao BiH u stanju neprekidne krize i slabljenja njenih institucija.
