Darko Babalj, poslanik u Narodoj skupštini Republike Srpske uputio je otvoreno pismo režimu u Republici Srpskoj.
U otvorenom pismu Babalj kaže:
Juče su me ukućani obavijestili da je na adresu našeg doma poštar donio jednokratnih 100 КM kao nagradu za moje četverogodišnje učešće u ratu. Nisam bio kući kad je poštar došao pa zaista ne znam reći kako bi odreagovao da mi je lično predata nagrada za mojih 40 mjeseci provedenih u rovu. Ponižen sam, zgrožen i muka mi je. A u tim trenucima ne znam kako bih reagovao. Bolje je što nisam bio kući.
Prije nekoliko mjeseci iz Republike Srpske otišao je sin jedinac mog saborca koji je život položio za Republiku Srpsku. Mladić koji je završio fakultet, imao posao i zasnovao porodicu. Otišao je sam, da stvori uslove da uskoro i porodicu povede sa sobom. Otišao je situiran i uspješan čovjek. Otjerao ga je javašluk lokalnih SNSD-ovim moćnika, premijerove izjave da bi on bolje živio njegov život od njega samog, 113% jeftinija struja, izjave čelnih ljudi režima da mlad čovjek može da uspije samo ako je član vladajuće političke partije – otjerala ga je „dobrota“ režima i njihovih jednokratnih 100 КM koje više nego i jedna druga stvar gazi dostojanstvo boraca a režim šalje poruku da su naši heroji svoje živote stavljali na kocku za jednokratni džeparac.
U našoj okolini živi na hiljade majki koji su u zadnjih 10 godina ispratili svoju djecu u inostranstvo sa kartom u jednom smijeru. Majke koje su živjele za tu djecu, koje sve ove godine nisu uspjele da se radno ostvare u Republici Srpskoj jer niko na njih nije obratio pažnju i dao im šansu, koje su za režim bile samo brojka. Njihova djeca su bila njihova šansa i sada su prinuđene da ih otisnu u svijet da bi imali šansu za bolji život uz poruku „bolje da te želim, nego da te žalim“.
U istom trenutku kada se borcima, mladima i penzionerima pompezno dijeli jednokratni džeparac, režim arči i zadnje resurse Republike Srpske. U fiktivnim predstavništvima Republike Srpske u Izraelu, mimo očiju javnosti dogovara se dokapitalizaciji Rudnika željezne rude Ljubija. Nagledala se Republika Srpska za ovih 16 godina vladavine režima sumnjivih investitora, raznih Zotova i Serdarova, raznih Batagona i veselih litvanskih bankara… Njima je podijeljena imovina Republike Srpske krvlju odbranjena a borcima, penzionerima i mladima dajete džeparac.
Znajte gospodo, da ne vjeruje više Republika Srpska onima koji kažu da bi živjeli njene živote bolje od nje. Ne vjeruje srpski seljak da nema 2 feninga više po kilogramu pšenice kad vidi da imaju milioni za dvorski Prointer. Ne vjeruje srpska majka da za nju nema posla u Republici Srpskoj ako za pojedine poslanika imaju i po četiri budžetska primanja.
Vi ste, gospodo iz režima, gori i od najgoreg lopova jer nijedan lopov nije opljačkao svoju kuću, otjerao svoje potomke i osramotio pretke. Zaslužujete da vas ovaj narod nakon izbora upamti onakvim kakvi ste bili. Bahati, samoživi i dušmani sopstvenom narodu.
Svojim saborcima iz opozicije poručujem da prigrlimo narod, zbijemo redove i da preuzmemo odgovornost. Ojačajmo temelje naše Republike Srpske koje je režim 16 godina potkopavao. Nikakve prazne parole i analize neće promjeniti stanje već samo naša akcija, hrabrost i energija. Budimo onakvi kakvi su bili naši najbolji kada smo stvarali Republiku Srpsku.
