Akademik Matija Bećković i glumac Petar Hadži Božović sreli su se ovih dana u čuvenoj beogradskoj kafani. Povod – proslava velike glumačke nagrade Dobričnin prsten, koju je dobio Božović.
Razgovarali su o kafanskom životu, umetnosti, Jugoslaviji, Kosovu, Rusiji, Crnoj Gori…
Na pitanje da li je Milo Đukanović otišao u istoriju, Matija Bećković kaže:
– Da, samo zavisi u koju. Ne znam kako bi se ta istorija zvala. On je prvi koji je uveo to što politička istorija dosad nije znala, a to je da se mafija bavi ideologijom, istorijom i jezikom. To je prvi slučaj u istoriji da neki ateista, čovjek koji nije kršten, osniva crkvu (smijeh). Ne bi me začudilo da se otkrije da je on Crnu Goru negde upisao na svoje ime kao privatnu svojinu.
Petar Božović se nadovezuje:
– Ili bar na Blaža (Blažo Đukanović, sin Mila Đukanovića, prim. nov.). Sin ga je i pitao da li se most preko kanjona Morače zove po njemu (Most Blaža Jovanovića, prim. nov.). On ga je pitao: “Tata, je li to moj most?” To je šala mala. Ali, bože dragi, ja ga znam, znam Mila. Družili smo se i imali snove o sjevernoj Crnoj Gori. Slao sam i slogane odavde, poručivao – nemojte više te ružne riječi, nego izvadite nešto iz Njegoša. Šta bi s tim čovjekom? Ko da su dvije ličnosti u njemu. Sve što je sveto je pogazio. Ko je njega mogao da natjera da se promijeni? Mora da je bio ucijenjen posle onog procesa u Bariju, kad je Amerika rekla Italiji “stop”. On je tada kazao: “Idem u biznis.” Ne, ne, tvoja ruka nije za biznis, nego da potpisuješ šta treba. Dotjerali su do te mjere, pa nije moglo dalje”, dodaje Božović.
