Naslovna Najnovije Đorđe Drvenica nakon 60 godina skinuo tablu sa zanatske radnje

Đorđe Drvenica nakon 60 godina skinuo tablu sa zanatske radnje

Jedan od najpoznatijih bijeljinskih zanatlija Đorđe Drvenica skinuo je tablu sa svoje zanatske radnje u kojoj je proveo 60 godina. U regionu poznati ćurčija, koji je godinama izrađivao specifičnu odjeću koja se nosila u semberskoj ravnici, kožuhe i šubare, kaže da nema više snage da se bori s birokratijom, visokim državnim nametima i porezima.

Sa zateznim kamatama, posebno. U njegovoj radnji vrijeme kao da je stalo. Miris štavljene kože osjeti se pri samom ulasku u radnju. Posljednjih desetak godina kod majstora navraćaju viđeniji Bijeljinci, advokati, pravnici, ljekari. Dođu da popiju kafu i prisjete se nekih davnih dana. Nižu se uspomene. – Najbolje se zanat učio kada uđeš u radnju s 12 ili 13 godina. Nisam volio školu. Volio sam loptu i fudbal. Otac Branko, ćurčija, kaže, hajde u radnju, da šegrtuješ. Kod oca sam učio zanat. Godinama sam gledao kako to otac radi. Bile su to zlatne godine bijeljinskog zanatstva. Znali smo štaviti i po 500 do 600 ovčijih koža. Izrađivali smo godišnje 600 do 700 kožuha. U oktobru i novembru znali smo raditi po cijeli dan i cijelu noć. Uz oca, radili smo dva pomoćnika i ja, kao šegrt – kazao je Drvenica.

Mala penzija

U godini korone, od četiri kožuha, kaže Đorđe, prodao je samo jedan. – A penzija nije bogzna kakva. Svega 230 KM. Znajte, onda, gdje sam sada i u kakvoj situaciji. Da me ne pomaže kćerka, ne bih mogao opstati – istakao je Drvenica, pokazujući radnu i prodajnu tezgu, staru 110 godina, koju je izradio Nijemac Johan Rid iz Novog Sela kod Bijeljine, također, ćurčija. Kada je Rid, 1940. godine, otišao u Njemačku, Đorđev otac Branko od njega je kupio i šivaću mašinu „Singer“, staru više od stotinu godina. Kada bi Bijeljina, kojim slučajem, imala muzej zanatstva, vjerovatno bi ovo bili najdragocjeniji eksponati.

Propadaju zanati

Nekada je u užem centru Bijeljine, prisjeća se Đorđe, bilo tridesetak opančara, a bilo je i desetak ćurčijskih radnji. – Nekada je trebalo prodati dobru kravu da bi kupio bundu od prirodnog krzna. Zanat se teško napušta. U duši mi je ostao miris štavljene kože. Otvaranjem radnji s polovnom garderobom počeli su propadati i zanati. Potpuno je obezvrijeđeno ono što smo mi nekada radili – istakao je Drvenica.

Izvor: Avaz