Član Predsjedništva SDS-a i bivši lider ove stranke Vukota Govedarica kaže da su narodni poslanici i funkcioneri najveće opozicione partije u Srpskoj, koji prelaze u redove vladajućih partija “beskarakterni, beskrupulozni i nemoralni ljudi”, oslobođeni osjećaja stida pred narodom koji im je ukazao povjerenje.
U intervjuu za Moju Hercegovinu Govedarica, između ostalog, govori o motivima lidera SNSD-a Milorada Dodika da predloži hitno usvajanje Zakona o ispitivanju porijekla imovine, stanju u SDS-u, šansama opozicije u Srpskoj da na opštim izborima sljedeće godine porazi SNSD…
Milorad Dodik nedavno je najavio brzo usvajanje Zakona o ispitivanju porijekla imovine, po uzoru na Srbiju. Koji su, po vašem mišljenju, Dodikovi motivi da sada želi da “izgura” taj zakon? SDS je takvo zakonsko rješenje predlagao još prije mnogo godina.
Ako Dodik, za koga se vezuje veliki broj afera, poslije svega što se izdešavalo sa Zakonom o ispitivanju porijekla imovine koji je svojevremeno predlagala Srpska demokratska stranka predlaže isti zakon, to znači da se nešto krupno iza te namjere skriva. Sigurno je da ne postoji njegova iskrena namjera da definiše politiku kojom će se sistemski boriti protiv institucionalne i vaninstitucionalne korupcije. Mislim da on na taj način želi da postigne mehanizam disciplinovanja funkcionera iz svoje partije koji mu otkazuju poslušnost, a za koje zna da su stekli veliko bogatstvo koje se ne može utvrditi u redovnom postupku na bazi postojećih zakona. Zato je i najavio obrnuti teret dokazivanja sticanja imovine, a svojevremeno je govorio da je takav pristup uz retroaktivnu primjenu neustavan. Dakle, svi oni koji su stekli veliki kapital za koji nemaju porijeklo novca moraće da slušaju i pozdravljaju odluke svog stranačkog šefa ili će im imovina postati, za početak, predmet ispitivanja. Na taj način će mnogi shvatiti da je za njih korisnije aplaudirati šefovim stavovima, pa čak i na štetu sopstvenih interesa nego ostati bez ogromne imovine koja je stečena političkim razbojništvom.
Na koji način će vladajuća većina u Narodnoj skupštini RS pokušati da nađe izlaz nakon ultimatuma visokog predstavnika, Valentina Incka, da se oduzmu povelje koje je Narodna skupština dodiljelila pojedincima zaslužnim za stvaranje Srpske, a koji su pred Haškim tribunalom osuđeni za ratne zločine?
To Dodika i SNSD puno i ne zanima jer je priznanja zvanično uručio Nedeljko Čubrilović, tako da će predsjednik Narodne skupštine više od bilo koga drugog morati da promišlja kako da izađe iz problema u kome se našao. Čubrilović je pokušao da Incku da do znanja kako Narodna skupština nije dodijelila navedena priznanja. Vjerovatno je pokušao objasniti kako se Narodna skupština u plenumu nikada o tome nije izjasnila, što je tačno, ali on, koji je uručio povelje, predstavlja Narodnu skupštinu što je dovoljno da bude adresa kojoj se obraća visoki predstavnik. Da li će Čubrilović i koliko biti kreativan, ostaje da se vidi.
Koje su mogućnosti za izlaz iz te situacije?
Tu nema više od tri scenarija. Prvi je da Čubrilović ništa ne uradi i da čeka posljedičnu odluku visokog predstavnika. U drugoj opciji, Čubrilović može poništiti odluku o uručenim poveljama, što mu ja ne bih baš preporučio i treća varijanta je da dobitnici priznanja ili njihove porodice pomognu Čubriloviću da raspetlja Gordijev čvor. Jedno je sigurno, Incko je namjerio da ide do kraja a kako će Čubrilović doći do rješenja njega savršeno neće zanimati.
Nakon izlaska Milana Tubina iz SDS-a u javnosti se često postavlja pitanje – ko je sljedeći? Na koji način SDS može da zaustavi osipanje svojih kadrova?
A da li bi se vi, kao novinar koji odavno prati političku scenu u Republici Srpskoj, mogli prisjetiti da li se ovako nešto po pitanju političkih prebjega dešavalo nekada ranije, u ovoj mjeri i na ovakav način? Nije ovo samo problem Srpske demokratske stranke, jer ovo što se danas dešava nama, sutra će se dešavati SNSD-u. Hoću li ja, ili neko drugi iz SDS-a biti srećan zbog toga, kao što se danas raduju neki iz SNSD-a? Da li treba da živimo i opstajemo od političke pakosti ili od političkih ideja i njihove realizacije kako bi narod živio bolje?
Gdje je greška? U pogrešnoj procjeni rukovodstva stranke onih koji će predstavljati SDS, a koji se, očigledno, lako kupuju ili, kako ti isti “preletači” tvrde, u pogrešnoj politici vođstva stranke?
Ovo je problem cijele društvene zajednice i predstavlja moralnu dekadenciju društva čiji je kreator vlast koja je otvorila prostor pogubnim mentalitetima i sve nas zajedno izvrgava opštem ruglu. Možemo na prvu dati odgovor da je stranka pogrešno procjenjivala ličnosti bez karaktera. A ako me već pitate ko bi mogao biti sljedeći, reći ću vam i to. Ako postoji još neko, onda je to beskarakterna i beskrupulozna ličnost, koja ne cijeni da mu je stranka ukazala povjerenje da je predstavlja u Narodnoj skupštini naredne četiri godine, već isključivo vodi računa kako će dodatno da profitira jer morala nema, a naroda se ne stidi.
Kako komentarišete rezultate nedavno ponovljenih izbora u Doboju? Da li je opozicija propustila šansu da nakon elana, koji je nesporno dobijen izbornim pobjedama u Banjaluci i Bijeljini, ostvari bolji rezultat u tom gradu?
U svjetlu onih izbora koji su se održali 15. novembra, a koji su se ponovili 21. februara i čuvene izjave jedne parlamentarke koja je zasjenila ove izbore kako je „Dodik Bog“, sjetiću se jedne stare izreke: „Kome je Bog otac, lako mu je biti svetac.“ Izbori u Doboju nisu se ponovili kako bi SDS pobijedio, već kako bi se utvrdila izborna prevara koju čini SNSD. Mislim da bi CIK morao da uradi uporednu analizu iz novembra i februara sa svih biračkih mjesta. Analiza koja bi bila sveobuhvatna pokazala bi šta je sve rađeno na biračkim mjestima. Članovi biračkih odbora u tom slučaju trebali bi biti sankcionisani, jer ako se to ne dogodi oni će to opet isto raditi. Ako krađu bilo koje vrste ne kaznite, ona će postati stil života. U uređenom društvu ovdje bi pravosuđe riješilo problem, ali naše pravosuđe je jedna fikcija i ništa više od toga. Odavno su partijski funkcioneri prestali da se plaše policije i tužilaštva i tu je osnovni problem. Međutim, i pored dobojskog ambijenta koji ponajviše liči na vrijeme Udbe i političkog terora, nisam mogao pretpostaviti tako loš rezultat SDS-a u Doboju.
Pojedini visoki funkcioneri SDS, prije svih Milan Miličević, nakon završetka lokalnih izbora 2020. govorili su o potrebi da se neke stvari u stranci moraju mijenjati, jer je SDS doživio ozbiljan pad podrške birača u odnosu na neke prošle izborne cikluse. Kao neko ko se nalazio na čelu stranke, kakvo je vaše mišljenje o tome? Da li je i šta potrebno mijenjati?
Nisam od onih koji smatraju da ćemo neke stvari u stranci popraviti tako što ćemo u medijima voditi polemiku unutarstranačke prirode. Tačno je da usljed epidemije virusa korone sjednica Glavnog odbora nije odavno održana ali ista sudbina zadesila je sve druge stranke. I pored svega, mislim da smo zaključili šta je to što se odrazilo na izborni rezultat, na šta smo mogli da utičemo a na šta nismo mogli uticati. Sada je u toku stranačka konsolidacija, koja neći biti nimalo laka, ali vjerujem da možemo za godinu dana biti spremni za parlamentarne izbore.
Ima li opozicija snage da na opštim izborima sljedeće godine porazi SNSD?
Ako bih odgovorio na pitanje kao član opozicije bio bih shvaćen kao navijač. Pitanje promjena, naravno, zavisi od rejtinga političkih partija koje pretenduju na vlast ali koja dva kandidata će opozicija ponuditi, to je pitanje koje čini prevagu. Suština su ljudi koji će povesti narod, kao i njihove kolege koje su spremne da prate proces promjena za koje smatram da su neminovne. To je vrijeme u kome neće biti popularno krasti, lagati, manipulisati, galamiti i trgovati zarad ličnih interesa. Dolazi vrijeme u kome će se cijeniti poštenje, iskrenost, smirenost i interes najšire društvene zajednice.
Da li bi, u tom smislu, bilo poželjno da imena kandidata opozicije za najvažnije pojedinačne funkcije budu objavljena već ove godine, kako su predlagali pojedini opozicionari?
Lično smatram da bi bilo dobro u ovoj godini objaviti kandidature za inokosne funkcije kako bi kandidati imali vremena da na pravi način promovišu sve one vrijednosti buduće politike u kojoj će, za početak, etika odgovornosti poraziti etiku privilegije. Detronizacija lažnih nacionalnih veličina označiće svoj početak kada ponudimo ljude od integriteta koji će saopštiti narodu svoj plan za obnovu Republike Srpske i kada narod bude uvjeren da neće biti prevaren.
B. Knežević, O. Tešić
