„Ovih dana uspjeli smo saznati od Željke Cvijanović kako se prilikom crkvenog bogosluženja ponaša Draško Stanivuković. No pored toga, ako malo bolje obratimo pažnju, saznaćemo kako se u crkvi ponaša i Željka Cvijanović“, napisao je na svom Fejsbuk profilu Vukota Govedatrica, bivši predsjednik SDS-a.
Govedarica kaže da se „ispovjest“ Cvijanovićeve manifestovala u vidu političkog govora na skupu partije u kome je narodu saopštila kako je nju sramota kada vidi izgubljenog u prostoru i neupućenog u teološko crkvenom smislu Draška Stanivukovića.
Željka Cvijanović je ustvrdila, kaže on, kako Draško u crkvi ne zna da se ponaša, izuzev kada treba pozdraviti prisutne blagim naklonom i osmijehom, koji je po njoj neiskren i „onako namješten“.
„Podsjetila nas je na biblijsku priču o fariseju i cariniku, koju je sveti apostol Luka zapisao kako bi svojom poukom mogla da posluži svakom čovjeku koji ispovijeda vjeru Hristovu. Dakle, Hristos govori svojim učenicima kako je prilikom jednog bogosluženja u hramu, jedan od farisejskih prvaka izgovarao molitvu zahvaljujući se Bogu što on nije kao i drugi ljudi, koji nemaju nijednu vrlinu već manu do mane, uključujući i nekog carinika na koga je u datom momentu obratio pažnju“.
„Tako saznadosmo ko je i kakav je bio farisejski prvak a kakav je bio carinik“ , piše Govedarica pitajući se da li se Draško Stanivuković u sebi ponašao kao carinik to niko na zna izuzev njega i naravno Boga.
„S druge strane“, nastavlja Govedarica, “ Željka Cvijanović svojim političkim propovijedanjem podsjeća na uobraženog fariseja koji će svakome pronaći manu ali sebe nije u stanju vidjeti“.
Bivšu predsjednik SDS-a zapaža još jedan detalj: kritike Cvijanovićevena Draškov račun.
„Ona kaže kako je sve to „tišti kao građanina a ne kao predsjednika“. Možda u ovom segmentu leži odgovor zašto se ovakav tonalitet omalovažavanja, oteo gospođi Cvijanović. Ona nije shvatila da u crkvi ne postoje predsjednici i njihovi građani. Tamo isključivo žive hrišćani, koji ispovijedajući svoju vjeru, na jedan način komuniciraju među sobom, a na drugi direktno sa Bogom“, zaključuje Govedarica.
(BN)
