Dok građani žive na kredit, presipajući iz šupljeg u prazno, vlasti tvrde da je stanje zadovoljavajuće. Reklo bi se da sit gladnom ne vjeruje.
Vlast u Srpskoj da tvrdi da sve funkcionira sjajno. Nikad veća zaposlenost, ai plate su rasle.
“Naše prosječne plate su povećane, prešle su davno ono što smo mi zacrtali da bude 1.000 KM, ona je sad već 1.200 i nešto maraka”, pohvalio se Dodik.
Međutim, taj rast plata nije pratio galopirajuću inflaciju. Zbog nemogućnosti da zadovolje čak i osnovne potrebe građani se sve više zadužuju u komercijalnim bankama, a dvije trećine tog iznosa odnose se na nenamjenske kredite za tekuću potrošnju.
Inflacija je eksplodirala, a građani nažalost ne očekuju značajnije poboljšanje.
“Ono što kod nas uliva određenu stabilnost i daje nam na neki način sigurnost to je valutni odbor koji nam pruža tu stabilnost valute koliko toliko, iako je to sve prividno. Vidimo da vrijednost novca svakodnevno pada”, kaže ekonomistica Mirjana Orašanin.
Svako zaduženje je put u dužničko ropstvo. Ulazi se u začarani krug iz kojeg se teško izlazi. Dug je rđav drug, ali nažalost za građane sve češći izbor.
(BN)
