U subotu prvu po Pedesetnici, na dan Svete Mučenice Akviline, u crkvi Lazarici na Vidovom vrhu, u selu Mokrine iznad Herceg Novog, služena je Sveta arhijerejska liturgija.
Svetom službom Božijom su načalstvovali Njegovo visokopreosveštenstvo izabrani Mitrpolit crnogorsko-primorski Joanikije i domaćin i eparhijski arhijerej zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije uz sasluženje sveštenstva i sveštenomonaštva Mitropolije crnogorsko-primorske i Eparhije zahumsko-hercegovačke.
Besjedu o mučeništvu i ljubavi prema Gospodu nakon pročitanog Svetog jevanđelja proiznio je iguman Sveštene obitelji manastira Savina, jeromonah Makarije.
Nakon zaamvone molitve osvećeni su slavski darovi koje je prinijela monahinja Akvilina, sestra iz manastira Župa nikšićka u čast svoje nebeske zaštitnice Svete Mučenice Akviline i Svetog Velikomučenika Kneza Lazara Kosovskog i Svesrpskog.
I sam naziv mjesta na kojem je crkva Lazarica govori koliko je duboko narodno pamćenje o Kosovskom zavjetu, o žrtvi Svetoga kneza Lazara, kosovskih junaka i vitezova koji su živote položili za krst časni i slobodu zlatnu, braneći otadžbinu, svoje svetinje, čast i obraz i žrtvujući se za budućnost svoga potomstva, kazao je u besjedi izabrani Mitropolit Joanikije, prenosi RTHN.
– Ponekad ljudima nije jasna tajna Kosova, vrlo često se to u umu zatamni, ali na svaki Vidovdan uzdignemo se iznad sebe. Kao što je Vidov vrh takav da vidimo cijelu okolinu, tako i čovjek kada se uspenje na duhovnu i moralnu visinu žrtve i podviga kosovskih junaka i njihove etike, tada vidi i razumije mnogo bolje. Tajna Kosovskoga zavjeta izjednačuje se sa tajnom Novoga zavjeta Hristovoga. Knez Lazar i njegovi junaci su se žrtvovali za Hrista, za svetinje, za vjeru, istakao je vladika Joanikije, prenosi TV Herceg Novi.
Podsjetio je da je knez Lazar bio poznat i po tome što je njegovao naslijeđe Nemanjića i podizao crkve, bio veliki ktitor, sabirao monahe Svetogorce, unapređivao pismenost i kulturu, ukrašavao svetinje i hramove i dušu svoga naroda.
– Bio ispunjen vrlinama i takav čovjek nije mogao bez žrtve gledati da neprijatelji našeg naroda i vjere zauzimaju, ruše i skrnave naše hramove. Oni su se žrtvovali ne za nešto truležno i privremeno, nego za Carstvo nebesko. To je opredjeljenje za Hrista. Knez Lazar se sa svojim narodom uspeo na Golgotu, ali ga je Gospod svojim krstom osnažio i postradao je kao velikomučenik, a mi u Crkvi tako nazivamo one ljude koji su bili na čelu ostalih mučenika. Njegova žrtva je oplemenila naš narod, ona je postala glavna tema i u našoj poeziji, književnosti, narodnoj priči i oko toga isplela se cijela duševnost i kultura našeg naroda kroz vijekove, kazao je Visokopreosvećeni izabrani Mitropolit Joanikije.
Bivala su vremena kada je narod bio okupiran, ali nikada porobljen da zaboravi svoju vjeru i zavjet predaka.
– Sveti Sava nas je priveo Hristu, a Sveti velikomučenik Lazar potvrdio vjeru u Hrista i zapečatio je svojom krvlju. I naši preci su nastavili da se žrtvuju i čuvaju zavjet i svetinje. Projavila se sila Kosovskog zavjeta u Crnoj Gori kao i danas na Vidovom vrhu. Bili smo stavljeni van zakona kao Crkva i bila nam je opredjeljena sudbina da nestanemo, ali i da nestanu naše svetinje, da se promjeni njihova namjena i da se upotrebe za obične ljudske potrebe, da zadovolje ljudsku gramzivost. Tada je narod podstaknut žrtvom naših predaka ustao širom Crne Gore i zadivio cio pravoslavni svijet! To je veliko bogatstvo i obnavljanje Kosovskog zavjeta i pamćenja. Dobri ljudi ovoga kraja su obnovili ovu svetinju, kao što su se obnovile crkve širom Crne Gore i mnoge su vaskrsle iz razrušenih temelja, a sve odanošću i ljubavlju cijelog našeg naroda prema Crkvi i svetinji, precima i njihovim zavjetima, besjedio je Visokopreosvećeni izabrani Mitrolopit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Episkop zahumsko–hercegovački i primorski Dimitrije je podsjetio sabrane na jevanđeljsku riječ da nema veće ljubavi od te da neko život da za bližnje svoje.
– Tako je uradio knez Lazar, Sveti mučenici kosovski i svi poslije koji su ugrađivale svoje živote časno, pošteno hrabro za slobodu, za istinu Jevanđelja i za Hristov lik i ostajali vjerni ljubavi Hristovoj. Zapisano je i da ćemo biti prepoznati kao učenici Hristovi ako budemo imali ljubav među sobom. U ovom trenutku, u ovoj zemlji, čini mi se da nam najviše treba međusobna ljubav, praštanje, razumjevanje. Čuju se razne priče, jedni druge prozivaju da su izdajnici, ne vjerujmo u to! Izdaćemo ovu pobjedu i očuvanje naših svetinja samo ako zamrzimo i prezremo jedni druge. Nemojmo se povlađivati tome, ništa nije izdato, sloboda je osvojena, ali sloboda treba da se gradi i organski izgrađuje, da svaki dan budemo sve bolji, pošteniji, čestitiji, iskreniji, kazao je vladika Dimitrije.
On je uručio Zoranu Lazareviću, predsjedniku Crkvenog odbora za Lazaricu, zahvalnicu Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske, za trud, očuvanje i izgradnju crkve Svetog kneza Lazara na Vidovom vrhu.
I Vidov vrh je Boka, ne samo more i primorje, poručio je Lazarević uz zahvalnost što je primio nagradu Eparhije u ime svih onih koji se decenijama zalažu za očuvanje i obnovu Lazarice.
– Ovo je Boka, ali i Hercegovina istovremeno. Ovaj narod sa ponosom čuva svetosavsku tradiciju, svetolazarevsku, njegoševsku. Nisam bio u Svetoj zemlji, ali znamo svi jevanđeljsku priču o ribarima. Ja ih nikako ne mogu zamisliti samo kao ribare. Zamišljam ih upravo da stoje na osloncu čvrste svetosavske Hercegovine, bokeškog neba. Ako je Hercegovina nebo, onda je Boka njeno more, priča o vječnosti. Prenosimo stalno od vrha ka moru, od mora ka vrhu, mjesto gdje se Hercegovina uliva u Boku, gdje stvaramo svijet tako inspirativan, pozitivan. Mislim da su svi koji dolaze ovdje srećni što borave u trenutku ili žive ovdje. Možda mi koji u toj ljepoti obitavamo to i ne primjećujemo svakim danom, ali kada se dese ovakvi praznici u kojima smo oplemenjeni vašim dolaskom i molitvom, onda se saberemo i ostaće divna priča. I ona će da traje pola godine ili godinu, a zamislite kakva je priča koju pričamo 630 godina? Pričamo je jednakom energijom, voljom, jednako svjesni i one istine koju je knez Lazar tada iznio a nama ostavio u amanet. Čini mi se da smo Boga spoznali kroz Svetog Savu, na najbolji način, na temeljima vaskrslog Gospoda, ali da smo narod postali kroz kneza Lazara. Njegovo predanje je Crkva sačuvala i zato smo vezani za Crkvu, ona vodi računa o svima nama. Ona je najbolji i jedini garant da ćemo taj amanet da sačuvamo. Svi zemaljski narodi imaju svog Svetog Savu i kneza Lazara, ali slijedom događaja i civilizacijskih tekovina dešava se da zaboravljaju da to imaju. Mi smo narod koji to ne zaboravlja, a crkva je tu da ovaploćuje to pamćenje – poručio je Zoran Lazarević, izvještava RTHN.
On je takođe istakao, kao član pravnog tima Mitropolije crnogorsko primorske SPC, da ne sumnja u potpisivanje temeljnog ugovor jer se osjeća „dosta je pozitivne energije, snage i volje“.
– Uvijek kada se dešavaju dobre stvari, dešavaju se i sumnje, ali čini mi se da snaga litija i svetosti blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija je tolika da će sigurno sve ići u dobrom pravcu. To je važno za narod, za zdravo društvo u kojem će država i Crkva na najljepši način odati priznanje za sve ono što su ranije uradili djelujući zajedno i odvojeno, ali i za buduće vrijeme, zaključio je Lazarević.
Nakon otpusta priređeno je posluženje i trpeza ljubavi.
Izvor: RTHN
