Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije kazao je danas u selu Stravče u Kučima, da su crkve dragulji, a da je naš narod imao veliki motiv u momentu kada je prethodna vlast htjela da prigrabi svetinje sebi. Poručio je da što se posveti Bogu to je božje, to ne smije da pripadne nikome pa ni državi, nego pripada Bogu i Crkvi, te dodao da to mora da bude čisto i sveto, to ne smije da dodirne ni jedna vlast, ni jedna partija.
“Mnogo naših zaboravljenih svetinja u poslednjih 30 godina se obnovilo, izronile su ispod zemlje mnoge. Imamo još poneku crkvu neobnovljenu, daće Bog da se sve to obnovi. To su sve dragulji, a imao je naš narod veliki motiv u momentu kada je prethodna vlast htjela da prigrabi svetinje sebi. Zamislite ateisti i bezbožniici i bogataši da prisvoje ove skromne svetinje sebi, da ih prepišu i da im promijene namjenu. naši preci kada su podizali crkve oni su ih Bogu posvećivali”, kazao je mitropolit.
On je zahvalio Bogu što je naš narod pokazao odanost i vjernost svetinjama, svojoj vjeri pravoslavnoj i svojim precima.
“Pokazao je odanost posebno Njegošu i Marku Miljanovu. To je veliko nasleđe. Nešto čudesno što se desilo među nama, te svenarodne litije, svenarodni sabori, svenarodne skupštine, to je objedinilo narod u Crnoj Gori. Dalo nam snage da prevaziđemo međusobne svađe, podjele i ono što ne valja, pa je lice našeg naroda u onom momentu kad je uzeo krst svoj i krenuo za Hristom da brani svoju vjeru, izašao sa Hristom na Golgotu. Tada je lice našeg naroda zasjalo kao sunce, te zadivilo cio svijet i druge vjere. Skoro sam se sreo sa jednim Jevrejinom koji je gledao i divio se snazi i odanosti i ljepoti našeg naroda. I kaže, Bože dragi, ovo me podsjeća na izlazak Jevreja iz ropstva egipatskog. Naravno oni to gledaju kroz svoju prizmu i kroz ono što im je najsvetije”, prisjetio se mitropolit Joanikije.
Podsjetio je da je veliki kučki vojvoda Marko Miljanov onaj od koga Kuči mogu da se uče Božjim vrlinama.
“A on je znao da odvoji žito od kukolja. Mogao je Marko Miljanov pisati i o ljudskim nedjelima, i o onome što ne valja, a što se događalo u našem narodu, ali on je izabrao da piše o onome o čemu vredi pisati i razmišljati i što vredi uvijek isticati, pa je našao primjere čojstva i junaštva. I svaki primjer koji je zabilježio je biser koji sija i tada i danas. I uvijek će sijati. I to je najveća mjera vrline koju je Marko istakao pred vas, ali i pred sve nas. Jer, zavještanje Markovo ne pripada, naravno, samo Kučima nego cijelom srpskom rodu. On je to prinio na oltar svojoj Crkvi i svome narodu. Zato je njegovo djelo tako uzvišeno”, rekao je Vladika Joanikije.