Dokumentarni film CIN „Gdje je Sara?“ izazvao je burne reakcije javnosti u Bosni i Hercegovini.
Majka Aleksandra Blagojevć već pet i po godina pokušava saznati istinu o svojoj bebi za koju su joj u UKC RS rekli da je umrla, ali tijelo nije dobila niti informacije kako.
Nakon informacije da postoji mjesto gdje se kopaju bebe koje šalje UKC, ekshumirani su ostaci dvije bebe. Osim šoka zbog prizora koje je vidjela, saznala je da to nije njena Sara. U razgovoru za N1, Sarina mama govori o detaljima i odgovara na optužbe UKC RS – da je film urađen “tendenciozno”.
– Ja sam sada smirenija u odnosu na prethodna 2-3 dana, ali nisam očekivala toliki odjek i takve reakcije ljudi, pozitivno sam iznenađena. Taj odjek je meni dao vjetar u leđa, izaziva u meni radost da znam da imam ljude koji to razumiju i podržavaju. Ali i dalje smo u istom problemu – rekla je Blagijević.
Izrazila je nadu da će OTJ Banjaluka uraditi svoj posao i da će dobiti barem neku informaciju.
– Za svih tih 5 i po godina više je bilo zatvorenih nego otvorenih vrata, više odbijanja nego dobijanja korisnih informacija ili saradnje na otkrivanju nestanka, tako reći, moga djeteta. Iskreno se nadam, optimisita sam po prirodi i smatram da u tim institucijama ima ljudi koji imaju djecu, unučad i imaju emaptiju.
Mislim da se svi zajedno trebamo držati, da nama to ne treba u BiH. Odzuelo mi je previše vremena, snage i novca, počelo je utjecati na ljude u mom okruženju, vidjet ćemo šta će oni raditi – dodala je.
Za optužbe UKC RS kaže da je njihovo mišljenje ne interesuje, “kao što oni nisu imali sluha za njene probleme”.
– Odlazila sam tamo, tražila susret s direktorom, pokušavala doći do papirologije, doktora i na kraju nam je prijatelj pomogao da dođemo da informacije da moje ime ne postoji u sistemu, da je moj slučaj zaključan i od toga smo krenuli – prisjetila se.
Navodi kako sada nemaju problem sa dvije nego sa četiri bebe jer niko ne zna ko su ekshumirani bebe, a ni gdje su bebe od Aleksandre i Nataše.
– Bila sam prisutna na ekshumaciji dvije bebe, ne želim da pomišljam šta je u drugim grobovima. To su samo dijelovi bebe. Sada ostaje pitanje čije su to kosti. Voljela bih da neko zna nešto o tim grobovima i da zajedno podnesemo tužbu. Nadala sam se da nije moje dijete i DNK je pokazala da nije – rekla je Sarina mama za N1.
Mjesec dana nakon poroda stigao joj i poklon paket za porodilje sa UKC-a.
Na pitanje šta misli šta se dogodilo sa Sarom, odgovora:
– Šta je tu moglo da se desi, mislim da će to pitanje još dugo biti tu. Ja sam na startu mislila da postoji velika vjerovatnoća da je došlo do zanemarivanja jer je kod njih frka non stop, postoji vjerovatnoća da je dobila neki lijek koji je možda izazvao kontradindikacije, to je u mojoj glavi, ne mora značiti da sam upravu, da joj nije voda izvađena iz jednjaka…
Ali bilo koji od razloga za mene je zataškivanje jer me niko nije obavijestio niti rekao. Ne znam odgovor na to pitanje i nadam se da će barem nekome proraditi savjest da ispriča istinu o svemu tome.
(N1)