Muka mi je od stalne priče kako je narod nikakav, kako se prodaje za 50 КM i slično. Narod koji se proda za 50 КM pokazuje često jednu drugu činjenicu, da suprotna “ideja” koju su mu ponudili često nije vrijedila više od tog.
Razgovarajući, od predizbornog perioda do danas, sa nekim opozicionarima ili bolje rečeno “opozicionarima” širom Republike Srpske, vjerujte da mi je postalo potpuno jasno zašto neke kreature, nažalost, u nekim mjestima dobijaju ogromnu podršku. Iako je, naravno, dno dna prodavati svoj glas, često to pokazuje da je narod sluđen, da mu je u mulju ovakvih stvari jako teško vidjeti pravo rješenje i onda, kada na jednoj strani ima sitni interes, a sa druge mu se ne nudi ništa vrijedno, otići će za sitnim interesom prije nego odabrati isto tako trulu opciju.
Кako vi da objasnite čovjeku da griješi i da vodi preslikanu trulu politiku, kada vas pita pred izbore “koliko imaš sigurnih glasova?” ili još gore na drugog koji se žali na to kako su ljudi iz vlasti puni para, pa kako njima trebaju pare, jelte, da kupuju narod kao i oni?!
Šta vi da pričate sa, moralno i intelektualno, pa samim tim i politički, deformisanim ljudima, koji su jednostavno, slijepi, na svaki vid vašeg gledanja na politiku na jedan dublji, opštiji i na kraju krajeva, ljudskiji način. Ili, nekada vas prosto zaprepasti činjenica da razgovarate s čovjekom iz čijih riječi izvire ono “e, kad mi sutra zasjednemo“, bez imalo šale, gdje vidite da ti ljudi ne vide ništa loše u sistemu, samo je problem u boji dresa.
Ubijeđen sam u to da ovaj narod nije ništa gori od onog naroda koji je skapavao na turskom kocu, koji je napunio jame i pjevajući išao u smrt, koji je ginuo protiv nadmoćnijih neprijatelja, koji je u nepreglednim kolonama išao da isprati patrijarha Pavla i da brani svetinje. Ovo je narod koji masovno skoči da pomogne kada su u pitanju poplave ili kada se nekome skuplja humanitarna pomoć.
Taj narod će znati odabrati i osjetiti pravu opciju kada se ona pojavi, a pojaviće se, tj. već se pojavljuje. Da li će je prepoznati u skorije vrijeme, ili ćemo sačekati malo duže, nije ni bitno. Strpljenje je jedna od najvećih vrlina. Na nama svima je da se potrudimo svojim primjerom, borbom, iskrenošću, stručnošću, konstruktivnim i ljudskim kritikama da se to desi što prije radi budućnosti svih nas! Ne budi rob, ne prodaji se, ne očajavaj, ne traži izgovore – ima(će)š izbor!
Piše: Bojan Milićević
