Poslanik Srpske demokratske stranke u Narodnoj skupštini Republike Srpske, Darko Babalj, tvrdi da usvojeni zaključci, koje je predložila vladajuća koalicija, zapravo znače da Vlada RS ne želi da pomogne demobilisanim boricima.
Babalj u intervjuu za Srpskainfo tvrdi da prazna priča kako nema novca u budžetu “ne pije vode”.
– Novca za borce Vojske Republike Srpske mora biti! To nije stvar sredstva, već stvar volje, te je očigledno da Vlada RS neće da pomogne borcima – ističe Babalj.
Iako je posebna sjednica NSRS, na kojoj se raspravljalo o pravima demobilisanih boraca, održana na zahtjev opozicije, vladajuća većina je usvojila zaključke kojima je, između ostalog, predloženo formiranje radne grupe koja će analizirati i razmotriti prijedloge svih organizacija, saveza i udruženja proisteklih iz odbrambeno-otadžbinskog rata, iznijete na skupštinskom zasjedanju, i predložiti rješenja koja garantuju poboljšanje statusa svih boračkih kategorija. Kako vi to komentarišete? Možete li, ipak, biti zadovoljni?
Naš zaključak je da Vlada RS u roku od 60 dana donese uredbu o boračkom dodatku po kojem svaki borac ima pravo na mjesečni borački dodatak u iznosu od minimalno pet KM po mjesecu učešća u ratu. To je način da izađemo u susret 100.000 najsrčanijih boraca, koji su stvorili Republiku Srpsku. Vladajuća većina je odlučila da ne pomogne borcima. Boračka udruženja, njih 17, dalo je saglasnost na jedinstvene zaključke. Nakon pauze, kad smo se vratili u salu, poslanici vladajuće većine kreću sa pričom kako nešto ne može. Dajte nam nešto, drage kolege, šta može. Vi ne vršite vlast da bi nam objašnjavali kako nešto ne može. Borci su se toga naslušali proteklih godina, mislim da im je sada stvarno prekipjelo. Razumijem ih i podržavam u potpunosti. Spreman sam da stanem rame uz rame s njima, kao što smo zajedno stajali i onda kada se branila Republika Srpska.
Zašto status boraca nije riješen do sada? Ko je najodgovorniji zbog toga?
Srpski narod je tokom rata bio jedinstven i niko od naših boraca nije mislio na svoja prava. Nosio ga je patriotizam. Kohezija tadašnje politike, boraca, policajaca i svih drugih slojeva društva proizvela je nacionalno jedinstvo koje je donijelo našu najveću pobjedu, a to je Republika Srpska. Dolazim iz grada u kome su srpski borci odbranili svoja vjekovna ognjišta tokom rata da bi poslije Dejtona, nakon rata, napustili svoje kuće i, još tužnije, sa sobom ponijeli svoje grobove. To smo uradili zbog jedinstva i Republike Srpske. Sve to smo radili za jednu ideju koja se zove Republika Srpska. Ni neposredno nakon rata nije se moglo mnogo misliti na borce, već kako da se obezbijede izbjeglice, kako da se ojačaju institucije…
Međutim, sada, 30 godina nakon rata, došlo je vrijeme da se priča o pravima boraca, policajaca, njihovim penzijama. Od 2006. do 2022. godine SNSD vlada u kontinuitetu i najodgovorniji je za loš status boraca u našem društvu. Dužni su da nađu rješenje, jer i danas vladaju. Na posljednjoj sjednici NSRS su propustili priliku da pomognu boračku kategoriju. A, mogli su to vrlo jednostavno uraditi. Ponudili smo konkretna rješenja.
Najavili ste i proteste na proljeće, ukoliko se do tada ništa ne riješi.
Vlada će dobiti rok da uđe u rješavanje problema boračke populacije i ukoliko to ne uradi, organizovaćemo proteste. Nadam se da do toga neće doći. Ponavljam, ukoliko vlast pokuša izigrati zaključke u kojima se precizno definišu prava boračke populacije biće organizovani protesti. Onaj ko kaže da je borcima dobro sve nas ponižava i neće više moći tako! Poražavajuće je da 50.000 boraca danas prima 160 KM do 209 KM na godišnjem nivou. Zamislite, u budžetu RS se godišnje izdvaja 8,8 miliona KM za borce, dok je budžet predsjednice RS 11 miliona. I onda kažu da nema novca za borce! Ima načina da se obezbijedi novac za boračku populaciju, ali nema volje i želje vladajućih da to urade.
Šta su, osim problema boračke populacije, prioritetna pitanja koja treba rješavati?
Mi želimo da se bavimo rješavanjem pitanja koja su egzistencijalna za naše građane, vlast očigledno ne. Nakon rješavanja pitanja statusa boraca, mora se krenuti u sistematsko rješavanje pitanja pozicije i statusa zdravstvenih radnika, pitanje obrazovnog sistema u Republici Srpskoj. Sve su to pitanja koja se već odavno zanemarena i zapuštena. Vremena nemamo puno, jer nam stanovništvo odlazi. Izgubili su svaku nadu za bolje sutra. To je atmosfera koju je stvorila ova vlast.
