Od ratnih dešavanja prošlo je 26 godina, a za to vrijeme borac VRS Jovan Radić dobio je svega 120 maraka boračkog dodatka. Život na ivici egzistencije njegov je put, dok čeka od Biroa za zapošljavajnje obećanih dva mjeseca, koliko mu treba za ostvarivanje prava na invalidsku penziju.
Jovan Radić do 92 godine radio je u Fabrici motora Rakovica. Među prvima na braniku otadžbine, danas ostavljen i zaboravljen od svih, Jovan Radić mjesečno od države za učešće u ratu dobija svega deset maraka… Ratni vihor, preko Drine, odveo ga je na brčansko ratište… Pristojan život predratne radničke klase zamijenio je puškom, a potom I oskudicom zaboravljenog borca…
“Ja sam povratnik iz Srbije, dok se većina ovih bogatih sklanjala, ja sam se morao vratiti ovamo I dobio sam pušku I otišao sam na ratište, gdje sam proveo 36 mjeseci”, priča Jovan Radić, bivši borac VRS iz Donje Bukovice kod Bijeljine. On kaže da od države nije dobio ništa, samo 120 maraka boračkog dodatka, jer je u drugoj kategoriji.
Danas u 59. godini života Jovan je osuđen na čekanje invalidske penzije, jer njegova radna knjižica bilježi nepunih 15 godina staža.
Imam oko 11 godina staža i Vlada što je platila par godina, a fai mi dva mjeseca za staž od 15. godina rada, što mi je Biro za zapošljavanje obećao da će mi platiti”, objašnjava Jovan Radić, bivši borac VRS iz Donje Bukovice kod Bijeljine.
Posljednjih dvadeset godina, Radić živi na porodičnom imanju u Donjoj Bukovici, sa bolesnom majkom Ružicom.. Briga o starici I nemaština narušilo mu je već načeto zdravlje…
“Živim od majčine penzije, to je porodična penzija, naslijeđena od oca. Dobijamo 200 maraka”, kaže Radić i dodaje da samo on zna kako živi.
Život u vječitom grču sa pitanjem šta će novi dan donijeti, nije samo Jovanov teret nego i njegove majke, koja je na pragu devete decenije, ali i dalje brine za svog sina…
“Ja bih ih molila kao dragog Boga da oni liječe tebe, ti ćeš umrijeti prije mene, a šta ću ja onda”, poručuje majka Ružica sa postelje.
Ni novca, ni pomoći, ni slučajnog prolaznika, na oronulom ognjištu porodice Radić u Donjoj Bukovici, već godinama samo brige i problemi…
“Kisne mi ova zgradica, kisne mi krov od kuće gdje živim, ja bih to popravio da to mogu, ali nemam novca za te radove”, kaže Jovan Radić.
Zapušteno imanje Radića, dan za danom krčmi život jedne starice i njenog sina – zaboravljenog borca VRS.