To je zakon za prepadanje svakog ko bi se usudio da misli drugačije od većine i koja uglavno ne misli ništa.
Danas će u Banjaluci biti održana prva od četiri javne rasprave o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona, koji uvodi nove članove koji se tiču klevete i uvrede. Rasprava će biti održana u sali Narodne skupštine Republike Srpske sa početkom od 10 časova.
Pitali smo novinarke iz Republike Srpske kako će nastaviti raditi svoj posao ukoliko se uvede zakon o kleveti u RS na način kako je planirano Nacrtom zakona.
Milkica Milojević:
Trebalo bi da se što masovnije uključimo u javnu raspravu, i to samo sa jednim zahtjevom:povucite zakon. To je jedino rješenje i jedini zahtjev koji je smislen. Ali, bojim se da je šteta već učinjena, da su narod ubijedili da smo mi ti koji „rovare“ i kvare „idilu“ i da nas treba „pustiti niz vodu“. Suvišno je pričati o tome šta bi usvajanje izjena KZ RS značilo , ne samo za našu profesiju, nego uopšte za slobodu misli, govora i javnog izražavanja. To je zakon za prepadanje svakog ko bi se usudio da misli drugačije od većine, koja uglavno ne misli ništa.
Vanja Stokić:
Mnogo će uticati. Ja se ne bojim da ćemo biti osuđeni zbog klevete jer to nikad nije bio način na koji izvještavamo, ali ima ovdje gorih stvari od novčane ili zatvorske kazne. Ti postupci će da traju godinama, za to vrijeme će ljudi da se mrcvare po sudovima, imovina medija će da se oduzme zbog vještačenja… I ko može u takvoj atmosferi da nastavi da radi po starom? Čak i kad se dobije oslobađajuća presuda, to ne može da poništi maltretiranje kroz koje su ljudi prošli. U takvoj atmosferi, vrlo je realno očekivati da novinari odustaju od svog posla jer jednostavno ne vrijedi. Ako se mi žrtvujemo zbog javnosti i opšteg dobra, gdje je ta javnost kad treba nama pomoći i spriječiti kriminalizaciju klevete? Eno je na društvenim mrežama, likuje i jedva čeka kriminalizaciju jer ne razumije da iza toga stoji gašenje medija koji nisu podobni za političare, a ne uređivanje javnog prostora. Ako se kleveta kriminalizuje, javnost će biti osuđena na informacije koje dobija iz stranačkih medija.
Snežana Mitrović:
Ma, ja se ne bojim zakona. Znam kako radim i na koji način. Problem su ljudi koji će zakone da primjenjuju. Bojim se da nemamo nezavisne istražne i sudske organe, nemamo ni specijalizovane tužioce upoznate sa medijskim načelima. Ljudski ipak, u takvom sistemu nepovjerenja, očekivati je da poneko od kolega ubaci u ler ili podigne ručnu za kritiku, što će dodatno podići nivo autocenzure.
Katarnina Panić:
Pred sudovima u Prijedoru pratim sve predmete klevete za koje sam saznala, a u kojima je bar jedna od strana javna ličnost. Deset ih je, a nedavno sam saznala i za jedanaesti koji tek treba da počne. U samo jednom slučaju tužena strana je novinar (u prvom stepenu tužbeni je zahtjev odbijen, a žalbeni postupak je u toku). To pokazuje da se izmjene krivičnog zakona koje su u fazi javne rasprave ne tiču samo medija, kako se to u dobrom dijelu javnosti pogrešno stiče utisak. Još opasnije je da javnost, takođe dobrim dijelom, ne zna da postoji zakon koji regulište klevetu i, što je najveća zabluda, vjeruje da se ovim zakonom uređuje medijsko tržište.
Milanka Kovačević:
Ja sam se i do sada trudila da radim profesionalno i ozbiljno. Mene u ovoj priči o kriminalizaciji klevete najviše brine nepreciznost odredbi, ogromne novčane kazne i činjenica da radeći svoj posao najbolje i najčasnije što mogu, rizikujem da budem počinilac krivičnog dela, što će reći kriminalac. Jer, oni o kojima pišem imaju, kako je rekao Dodik, biznise, što će reći- milione. Njima jedan sudski proces ne znači mnogo, u stanju su da plate advokata ili ceo tim, koji će samo time da se bavi. Za mene to veoma komplikuje situaciju. Logično je da se zapitam: treba li sebe i porodicu da izložim takvom pritisku i potencijalnom bankrotu? Iz Hercegovine su blizu i Hrvatska i Crna Gora. Zar nije mudrije isti novac zaraditi negde na primorju tokom sezone? Nadam se da će nekim ljudima ipak savest proraditi ili će shvatiti koliko je to korak unazad u demokratskom, pa, ako hoćete, i u civilizacijskom smislu. Priželjkujem da se od kriminalizacije klevete odustane, ali poznajući društvo i sistem u kom živimo, strahujem da će izmene biti usvojene kao i ostali zakoni koje je najavio vrhovni zakonodavac.
Ljiljana Smiljanić:
Iskreno, nadala sam se da do ove javne rasprave neće doći i da će Vlada Republike Srpske odustati od namjere da uvede izmjene i dopune Krivičnog zakonika, kakve su u Nacrtu. I dalje tvrdim da to neće spriječiti širenje lažnih vijesti i govora mržnje, već da će dodatno pogoršati situaciju. Moje mišljenje je i dalje da treba odustati od uvođenja “Krivičnih djela protiv ugleda i časti”, da postojeći Zakon o zaštiti od klevete pruža zaštitu i da je potrebno raditi na setu medijskih zakona, registru medija, koji će uključiti i portale. Da treba razgovarati i eventualno o izmjeni Zakona o zaštiti od klevete, jer niko ne bježi od odgovornosti. Bar ne novinari, koji svoj posao rade profesionalno i svakako potpisuju svaki svoj tekst i prilog. Nikada nije dobro kada se zakoni donose ili mijenjaju “preko koljena”. Već imamo dosta situacija da se zakoni mijenjaju, jer je bilo problema sa primjenom. Ovaj Nacrt, ako preraste u Prijedlog ne vjerujem da će biti izuzetak. Za dobro zakonsko rješenje potrebno je i vrijeme, a ovdje ga nije bilo. Ukoliko ove izmjene stupe na snagu ovakve kakve su u Nacrtu, na moj posao neće uticati. Smatram da svako svoj posao treba da radi najbolje što može.
