– Ovo je ostvarenje mojih snova i ovoliko srećan nisam nikada bio u životu. Cijelo proljeće i ljeto sam neumorno radio, žureći da završim posao do jeseni kako bih zaštitio svog Noleta od hladnog vremena i vlage. Završni potez izveo sam simbolično na Miholjdan, 12. oktobra, kada u Srpcu počinju slavske svečanosti. Pokušao sam u međuvremenu doznati da li je neko u svijetu uspio izraditi sličnu figuru, ali nisam naišao na takav podatak – rekao je Lepir.
Skulptura je izrađena najvećim dijelom od divljeg jasena, kojeg je pronašao šetajući šumom, a dijelove drveta koji su bili truli nadomjestio je običnim jasenom. Visina iznosi 2,08 metara, što je za 22 centimetra više u odnosu na Đokovića.
– Brzo sam uvidio da i reket mora biti u većoj proporciji iako je prvobitna zamisao bila da ga ne pravim, već kupim u prodavnici sportske opreme. Izrada je bila jako složena, što je dugo potrajalo, ali sam prezadovoljan jer je zaista grandiozan, baš kao i Nole. Profesionalni reketi su dugački najviše 81 centimetar, a ovaj moj dug je čak 92 centimetra – ističe Lepir.
Drvenom kipu Đokovića podario je i sportsku opremu, pa je tako majicu ofarbao plavom bojom, šorc i čarape bijelom, znojnice su plavo-bijele, a patike crne.
– Gledajući Noletove posljednje mečeve, odlučio sam se za ovu kombinaciju boja. Patike su bile poseban izazov. Dok sam ih oblikovao, vidjelo se da su izrađene od drveta, a koristio sam jošiku koja je zahvalna za obradu. Kada sam ih ofarbao, toliko su bile vjerodostojne da su me mnogi pitali kako sam uspio prave patike navući na drvenu nogu – kaže kroz smijeh Dušan.
Figura će do daljeg krasiti njegovo dvorište, dok se ne nađe odgovarajući kupac, a onu minijaturnu figuru Noleta, visine 60 centimetara, koju je izradio još prije nekoliko godina, i dalje namjerava da pokloni svom idolu.
– Volio bih da statuu otkupi Fondacija Novaka Đokovića jer mislim da bi bilo najprimjerenije da krasi njihove prostorije, a siguran sam da bi se i njemu svidjela kada bi je vidio. Manju figuru želim lično da mu poklonim kada bude ponovo dolazio u naše krajeve. Žao mi je što to nisam uspio prošle godine, kada je trebalo da otvori teniski centar u Banjaluci, jer je sve bilo dogovoreno, ali je događaj otkazan zbog pandemije. Biće prilike – ističe Dušan.
Za protekle tri decenije napravio je brojne figure ljudi, životinja i drugih motiva iz prirode, a od skulptura u prirodnoj veličini izdvajaju se hajduk i figura lovca kao autoportret.
– Već se bližim osamdesetoj, ali se i dalje osjećam spremnim da majstorišem. Primijetio sam da ne mogu sjediti kod kuće, a da ništa ne radim, tako da je moguće da započnem rad na nekoj novoj skulpturi. Većoj ili manjoj, to još ne mogu kazati – kaže Dušan.
Strastveni navijač
Vremešni Srpčanin za sebe kaže da je jedan od najvećih Novakovih navijača u Srpcu i šire. Nerijetko ustaje u pola noći kako bi ga gledao, a često od nervoze ne može ni pratiti mečeve. Odluku da izrađuje Đokovićevu skulpturu od drveta je i donio kako bi mu razbio maler u finalu ovogodišnjeg Australijen opena protiv Medvedeva, jer se zarekao da će izraditi njegovu figuru ako pobijedi, što je i učinio.
