Ovo je trenutak koji je ruski predsjednik Vladimir Putin čekao – kada ne treba mnogo da uradi, a pritom ono što je postigao u Ukrajini može da nazove pobjedom, piše u svojoj najnovijoj analizi američki Si-en-en.
Već statični frontovi u Ukrajini polako postaju još statičniji kako sneg postaje sve dublji. U Kijevu postoji opipljiv osećaj da nekada neuništivi moral polako opada.
Otvoreno se govori o neslaganju između glavnokomandujućeg i načelnika štaba Volodimira Zelenskog i Valerija Zalužnog, navodi Si-en-en.
Rusija više ne gubi rat
Rusija više ne gubi rat, kao ni teritoriju koju je zauzela, pa je Ukrajina definitivno ne dobija. Izbori se naziru širom evropskih prijestonica, a čak su i farmeri nepokolebljivog saveznika Poljske u zavadi sa susjedima Ukrajine.
U Sjedinjenim Državama, republikanci u Senatu sinoć su blokirali zakonodavni paket koji uključuje 60 milijardi dolara pomoći Ukrajini usred sukoba sa demokratama oko američke granice i imigracione politike.
Bajden je apelovao da će „istorija suditi onima koji okreću leđa slobodi“, ali izgleda da je to bilo uzalud
U pokušaju da izađe iz ćorsokaka, američki predsjednik Džo Bajden apelovao je juče na Kongres da ne dozvoli da „sitna stranačka politika” stane na put pomoći Kijevu.
– Istorija će strogo suditi onima koji okreću leđa slobodi – rekao je predsjednik, a zatim dodao: „Ne možemo dozvoliti Putinu da pobijedi“.
Novoimenovani britanski ministar spoljnih poslova Dejvid Kameron trebalo je danas da razgovara sa američkim državnim sekretarom Entonijem Blinkenom u Vašingtonu, pošto Velika Britanija takođe poziva na nastavak međunarodne podrške Ukrajini, koja se hrabro bori protiv ruske invazije od februara prošle godine.
Jedinstvo je izgubljeno
Jedinstvo svrhe i namjere, toliko značajno tokom 21 mjeseca najvažnijeg događaja u Evropi nakon pada Berlinskog zida, bilo je izuzetno od početka rata. Sada prijeti sve više nereda i razjedinjenosti.
Cio svijet vidi neizvjesnost koja trenutno vlada u Vašingtonu. Nespremnost Kongresa da pruži hitno potrebnu pomoć često se opisuje kao situacija u kojoj zabrinuti republikanci ne žele da uvuku SAD u novi sukob.
Ako Amerika sada ne pruži pomoć, možda će morati da se bori sama, a ne preko posrednika
Ali pomoć treba da spriječi upravo to: da obezbijedi da se borba Ukrajine protiv Moskve nastavi, a ne da dozvoli Putinu da se dovoljno približi granicama NATO-a da primora Ameriku da se bori sama sa svojim saveznicima, a ne preko posrednika.
Prebacivanje krivice je počelo. Obimni članci opisuju zašto ukrajinska kontraofanziva nije dala rezultate koji su joj bili potrebni. Vašington post je citirao anonimne američke zvaničnike koji su tvrdili da je Kijev prekasno krenuo u kontraofanzivu ili da je premalo slušao Amerikance.
Ukrajinski zvaničnici i dalje moraju da se čude svojim saveznicima, koji od njih očekuju složene vojne napade bez nadmoći u vazduhu, bez kojih vojska NATO-a ne bi ni ustala iz kreveta.
Prije pola godine Putin je bio suočen sa pobunom, sada mu se pobjeda smiješi
Ukratko, riječ je o sporom gubitku vlasti, za kojim je Putin sigurno žudio. I to je izuzetan preokret za autoritarnog lidera, koji se prije samo šest mjeseci suočio sa otvorenom, ali kratkotrajnom pobunom pristalica Jevgenija Prigožina.
Prigožin je mrtav, poginuo je sa glavnim ljudima Vagnerove plaćeničke grupe u misterioznoj avionskoj nesreći. Moskva se finansira naftnim novcem, a ruski zatvori pune rovove naizgled neiscrpnom količinom topovskog mesa.
Ruska vojska je ponovo na nogama i u velikoj mjeri je zaustavila ukrajinsku kontraofanzivu do sada – zajedno sa milijardama dolara u obuku NATO-a i naoružanje koje je uloženo u nju.
Kakva je situacija na ratištu?
Linije fronta pričaju tri priče. Na zapadu, Ukrajina je hrabro napredovala preko rijeke Dnjepar, iako jedva izdržala. Učinila je to kako bi zaprijetila napadom na Krim sa zapada. Obližnji grad Herson plaća cijenu. Grad je sablasno prazan, svaki dan na njega padaju granate. Ukrajina će možda imati sreće na ovom frontu, ali biće potrebno mnogo da se napravi razlika i da se njene snage opskrbe.
U centru zemlje, linije fronta ispod Zaporožja, ključnog žarišta ukrajinske ofanzive prema gradu Melitopolju, uglavnom su nepromijenjene. Proboj je ovde bio glavna nada, ključni rezultat koji bi Zapad i Kijev mogli nazvati pobjedom. To bi odsječilo rusko kopno od anektiranog Krima – ali to se možda neće dogoditi. Snijeg i mrak će dodatno usporiti borbu.
Na istoku oko Avdijevke situacija nije dobra. Grad male strateške vrijednosti postao je simbol neograničene tolerancije Rusije na bol i podsjetnik na ogroman broj žrtava za pobjedu. Ruske snage polako okružuju grad, slično kao što su to uradile sa Bahmutom ranije ove godine. Oni to mogu uzeti i izgubiti hiljade vojnika u tom procesu. Ono što ga brine jeste da će tako napredovati u cijeloj Ukrajini. Jedna po jedna mala ali skupa pobjeda.
Bezidejni Zapad je Putinova najveća prednost
Najveća prednost koju Putin ima je Zapad bez ideja – savez koji je doživeo neuspjeh njegove glavne strategije sa Kijevom i koji sada misli da je slična pomoć uzaludna jer je rat nepobjediv.
Uskoro će se činiti da je Putin skloniji pregovorima, a Evropa bi mogla gurnuti Kijev ka njima za mir. I to uprkos činjenici da većina zapadnih lidera dobro zna da se Putinu ne može vjerovati i da Moskva koristi diplomatiju kao koristan trik za postizanje svojih vojnih ciljeva. Bilo kakav mirovni sporazum mogao bi da traje dovoljno dugo da omogući Putinu da se oporavi, preopremi svoju vojsku, a zatim se vrati po još Ukrajine.
Pobjeda Donalda Trampa na američkim predsedničkim izborima sledeće godine ubacila bi u ovu veoma opasnu mješavinu po evropsku bezbjednost američkog predsjednika sa neobjašnjivom naklonošću prema šefu Kremlja. Tramp se hvali da bi mogao da sklopi mirovni sporazum u Ukrajini u roku od 24 sata. Biće srećan ako potraje tako dugo.
Šta je sledeće?
Šta sad? Šta Ukrajina može? Prije svega, Zapad mora da se odrekne straha od ponižene Rusije. Putin je pokazao – posle napada na rusku teritoriju, neuspjelog puča i uništenja jednog broja brodova ruske Crnomorske flote, koji se sada drže bezbjednosti glavne ruske crnomorske obale – da nije zainteresovan za eskalaciju.
Bori se da pobijedi svog slabog susjeda i ne može u potpunosti da se suprotstavi NATO-u. Isto važi i za nuklearni rat; Putin je pokazao da je pragmatičan i da želi da preživi, a ne da je ludak koji želi globalnu apokalipsu.
Zapad mora potpuno naoružati Ukrajinu, i to brzo
Drugo, Zapad mora u potpunosti naoružati Ukrajinu, i to brzo. Pristup sporog snabdijevanja oružjem pokazao se katastrofalnim: taktički raketni sistemi američke vojske (ATACMS), tenkovi M1 Abrams – stigli, ali prekasno da bi napravili veliku razliku.
Treće, Zapad mora jasno da stavi do znanja da nijedan mirovni sporazum sa Rusijom ne može dozvoliti održavanje kopnenog koridora preko jugoistočne Ukrajine između ruskog kopna i Krima. Ovo će Moskvi uskratiti ono što bi mogla nazvati strateškom pobjedom.
Ali ono što je najvažnije – Evropa i SAD moraju zadržati uvjerenje da je riječ o egzistencijalnoj borbi za zapadnu bezbjednost. Kineske ambicije prema Tajvanu, graničnoj bezbjednosti NATO-a i dozvoljavanju lideru optuženom za ratne zločine da se izvuče, počivaju na ishodu rata u Ukrajini.
Putin ne smije da pobedi. U suprotnom, cijenu bi mogla platiti ne samo ova generacija, već i one koje dolaze, zaključuje CNN-ova analiza.
(Novosti online)