Tog 10. oktobra 1976. godine u saobraćajnoj nesreći na auto-putu Beograd-Niš, kod mjesta Kolari, poginula je Silvana Armenulić.
Bio je to tragičan kraj blistave karijere jedne od najpoznatijih pjevačica narodne muzike na ovim prostorima.
Silvana (Zilha) Armenulić, djevojačko Barjaktarević, rođena je 18. maja 1939. godine u Doboju. Bila je treće od desetoro djece poslastičara Mehmeda Barjaktarevića. Sa šesnaset godina otišla je kod tetke u Sarajevo i počela da pjeva po kafanama.
Umjetničko ime Silvana uzela je po tada popularnoj glumici Silvani Mangano, čiji je film “Gorak pirinač” posebno voljela.
Kao već zvijezda u usponu, Silvana je jednog dana u Leskovcu, na klupi u parku, upoznala mladića, bez dinara u džepu, koji je želio da postane pjevač.
Iz neznanog razloga, dopao joj se taj tihi, promrzli mladić koji joj je ispričao da nema novca da se vrati kući, a ni gdje da spava i zamolila je upravnika hotela u kom je pjevala da mu da posao i smještaj. Bio je to Toma Zdravković kojem je baš ovaj posao bio odskočna daska koja ga je lansirala u svijet zvijezda.
Kako bi se zahvalio Silvani bez koje njegova karijera vjerovatno ne bi ni postojala, Toma joj je napisao pjesmu “Šta će mi život bez tebe dragi” koja je postala jedan od njenih najvećih hitova.
Jednom prilikom, Toma je ispričao da je insipacija za pjesmu bio upravo Silvanin život.
– Insistirala je da joj napišem pjesmu. Ali šta? Ja sam uvijek bio u nekim romantičnim vezama koje su me inspirisale. Sa Silvanom je bilo teško. Pričali smo danima, bila je nesrećna. Otkrivala mi je detalje iz svog braka koji je bio labilan, naprosto je očajavala. Često mi je govorila: “Jao, ovaj život moj! Neka ide sve u đavola, kad mi ništa ne ide od ruke! Nit’ brak, nit’ ovo, nit’ ono…” I jednom dok smo se vozili busom na koncert, kažem joj: “Znaš šta, to je interesantno, da ti ja napravim pjesmu baš kao što ti pričaš, onako kako se osjećaš. Onda ćeš bolje pjevati” – ispričao je svojevremeno Toma Zdravković.
