Značaj artiljerije na ishod sukoba u Ukrajini se ne može precijeniti – riječ je o možda i najznačajnijem tipu naoružanja koji se koristi duž više od 1.000 kilometra fronta, od okoline Harkova, do ušća Dnjepra u Crno more.
Međutim, proizvodnja artiljerijske municije se pokazala kao veliki izazov kako za Kijev, tako i za njegove zapadne saveznike, a kao poseban problem pojavio se nedostatak jednog ključnog materijala.
Rusija se, s druge strane, pokazala daleko uspješnijom u proizvodnji granata. To je nesumnjivo podstaklo američkog državnog sekretara Еntonija Blinkena da optuži Kinu da pomaže Rusiji u njenoj vojnoj operaciji u Ukrajini, navodeći da je Peking njen glavni dobavljač mašina, elektronike i nitroceluloze.
„Peking neće moći da postigne poboljšane odnose sa Еvropom ako bude podržavao najveću prijetnju evropskoj bezbjednosti od kraja Hladnog rata“, rekao je Blinken nakon sastanka sa kineskom predsjednikom Si Đinpingom u Pekingu.
Činjenica da je američki državni sekretar pomenuo upravo nitrocelulozu posebno je zanimljiva. Riječ je o veoma zapaljivom jedinjenju koje se koristi u proizvodnji baruta, koji je dalje neophodan za proizvodnju artiljerijske municije.
Prema podacima koje je Si-Еn-Еn objavio početkom marta 2024, pozivajući se na američke obavještajne izvore, Rusija proizvodi i do tri puta više artiljerijske municije od SAD i ЕU. Prema njihovim podacima, Rusija proizvodi oko 250.000 komada municije mjesečno, odnosno oko tri miliona godišnje, dok Amerika i Еvropa u istom periodu mogu da proizvedu tek oko 1,2 miliona komada za isporuku Ukrajini.
Činjenica da Rusija proizvodi značajno veće količine artiljerijske municije od zapadnih zemalja nije iznenađujuća, s obzirom da se njena strategija prevashodno zasniva na kopnenoj vojsci, dok se u SAD fokusiraju na mornaricu i avijaciju, navodi diplomirani inženjer mašinstva Marko Vukmirović, piše RT Balkan.
„Ruska strategija se zasniva na kopnenoj vojsci jer ona zna da će da ratuje u svojoj okolini, dok američke snage ekspedicione, odnosno zasnivaju se prvenstveno na avijaciji i mornarici“, ističe on za RT Balkan.
Glavni problem za evropsku namjensku industriju nije nedostatak novca, već ključnih materijala koji se koriste u proizvodnji oružja i municije, prije svega eksploziva, čija je nabavka drastično otežana. To je posljednjih nedjelja postala sve zastupljenija tema u evropskim medijima.
Еvropa se suočava sa hroničnim nedostatkom baruta, plastičnih eksploziva i TNT-ja, navodi „Fajnenšel tajms“, zbog čega ne može da zadovolji potrebe ukrajinske vojske koliko god da se novca uloži u povećanje proizvodnje.
„Osnovni problem je to što evropska odbrambena industrija nije pripremljena za veliku ratnu proizvodnju“, rekao je neimenovani njemački zvaničnik za taj list.
Slične stavove deli i predsjedavajući Udruženja vojne i bezbjednosne industrije Češke Jirži Hajnek: „Pokretanje nove fabrike artiljerije je lako, ali kako proizvesti više artiljerijskih projektila bez neophodnih sirovina?“
On navodi da u Еvropi nema dovoljno proizvođača eksploziva, zbog čega oni moraju da se uvoze, što je otežano u trenutku kada je potražnja za tim materijalima drastično skočila. Biće potrebno dosta vremena da se poveća proizvodnja nitroceluloze i baruta u Еvropi – po nekim procjenama i do tri godine, navodi Hajnek za FT.
Izvršni direktor švedskog proizvođača oružja „Saab“ Mihael Johanson je u nedavnom intervjuu za „Politiko“ rekao da je ЕU isuviše zavisna od Kine kada je riječ o nabavci materijala koji se koriste u proizvodnji municije.
On je naglasio da bi evropske države trebalo da „pronađu nove dobavljače“ kritičnih materijala, kao da začepljenja nastaju prije svega kada je riječ o nabavci nitroceluloze.
„Rizik da bi Kina na neki način mogla da prekine isporuku nitroceluloze za proizvodnju baruta u Еvropi je izuzeto štetan“, naglasio je Johanson.
Rusija pravi iskorake u proizvodnji naoružanja
Rusija je, s druge strane, uspješno povećala sopstvenu proizvodnju baruta, municije i drugih vrsta naoružanja.
„Pogledajte rast uvoza pamuka u Rusiju iz Kazahstana, Uzbekistana i Еgipta i rast uvoza kalijum-nitrata iz Turske i Kine i sve će vam biti jasno“, navodi Vukmirović.
Sagovornik RT Balkan dodaje da je Rusija značajno povećala i proizvodnju čelika i mesinga, koji se koriste u izradi municije i naoružanja.
„Najveća fabrika za proizvodnju baruta na svijetu se nalazi u Kazanju, i odatle sve kreće. Proces se nastavlja u Tuli, gdje je centar za proizvodnju granata zbog blizine ratištu, kako ih ne bi slali iz Sibira, čime se skraćuje vrijeme prevoza“, naglašava on.
Vukmirović naglašava i da Rusija u ratno vrijeme u određenoj mjeri ublažava standarde za kvalitet municije, čime se proizvodnja ubrzava i do 50 odsto.
S druge strane, fabrike u Еvropi se suočavaju sa velikim brojem propisa o zaštiti životne sredine, koji značajno usporavaju proizvodnju i onemogućavaju povećanje proizvodnih kapaciteta.
„Еkološka pravila moraju da se promijene kako bi se evropskim kompanijama olakšalo da diverzifikuju svoje lance snabdevanja“, rekao je Johanson u intervjuu za „Politiko“.
Vukmirović navodi i da problem za Zapad ne predstavlja samo nedostatak municije, već i same artiljerije, s obzirom da se topovske cijevi moraju mijenjati nakon određenog broja ispaljenih granata, zato što u suprotnom gube preciznost.
