Od Aljaske do Australije svi su čuli za Jezero, idilično mjestašce u Republici Srpskoj, koje se pročulo čak do Marsa.
Ova ruralna opština sa manje od 1.000 stanovnika svjetsku slavu duguje NASA roveru, zvanom „Upornost“, koji se nedavno spustio na Mars, ali i upornosti i maštovitosti jedne energične žene.
Isušeni krater na Marsu, koji po reljefu neodoljivo podsjeća na mjesto Jezero u BiH, dobilo je ime upravo po njemu. U NASA su ga nazvali Jezero, dakle ne „lejk“, niti „džizero“, nego baš Jezero! Nije fejk, nije zeza – vijest je provjerena i potvrđena, ni manje ni više nego u sjedištu NASA.
Kada se nedavno na Mars, i to baš u krater Jezero, spustio NASA rover, euforija je dostigla vrhunac. U „zemljaskom“ Jezeru je povodom „primarsenja“ rovera priređena svečanost kakva se ne pamti. I sve su to, naravno, prenijeli vodeći svjetski mediji.
Marsovci
Stanovnici Jezera sami su sebe nazvali „Marsovcima“, okrećući na šalu svakidašnje muke i nevolje. Jer, Jezero je, definitivno, jedno od najljepših, ali i najsiromašnijih mjesta u cijeloj BiH.
– Borimo se, živimo kako možemo i moramo, ali bogami, ako se ovako nastavi više će stanovnika biti u onom Jezeru na Marsu, nego ovdje kod nas – kaže Naila Hajder, vlasnica jedne od tri prodavnice u mjestu.
Uz tri prodavnice, Jezero ima i tri „prijavljene“ kafanice i još nekoliko njih koje rade na crno. I to bi, u stvari, bilo sve.
U ovoj opštini nema nijedne stambene zgrade, ni pekare, ni frizerskog salona, ni banke, ni restorana, ni hotela, ni preduzeća, ni kioska za novine, ni trga… Ničeg, osim jednospratne kuće, u kojoj je smještena opštinska uprava i male pošte s jednim šalterom u oronuloj baraci.
Jezero ima i osnovnu školu, u kojoj se, uprkos svemu, ne smanjuje broj đaka. Kao i prije pet godina i danas ih je nešto manje od 100. I to je jedan od rijetkih podataka koji bude nadu.
Pastrmka
U Nailinoj radnji police su poluprazne, a i da ih napuni, kaže, ne bi imala kome prodati robu. Ni dijaspora više ne dolazi kao nekad, zbog korone čak i ribari, flajfišeri, koji ovdje love nadaleko čuvenu plivsku pastrmku, zaobilaze Jezero.
– To s Marsom je lijepa i zanimljiva priča, ali od priče se ne živi – veli Naila, a sličnog su stava i njene komšije s kojima smo razgovarali.
Za razliku od većine sugrađana, načelnica opštine Snežana Ružičić ubijeđena je da je upravo dobra priča ključ uspjeha. I dodaje da planetarna medijska priča o Jezeru na Marsu… nije pala s Marsa. Mnogo je rada i domišljatosti, kaže, uloženo u širenje te priče.
– Još 2018. jedan prijatelj mi je poslao poruku da će najveća misija NASA na Mars biti posvećena Jezeru. Prvo sam posumnjala da je u pitanju lažna vijest, ali kad sam sve provjerila, i direktno iz sjedišta NASA dobila potvrdu da se jedan krater na Crvenoj planeti zove Jezero, znala sam da je to prilika koju ne smijemo propustiti – kaže Snežana Ružičić.
Marketing
Iskusna u radu s međunarodnim organizacijama i vješta marketingu, načelnica je prepoznala da je priča o Marsu sjajan trik za promociju Jezera i prirodnih ljepota njenog zavičaja.
– Uhvatila sam se toga kao pijavica i ne odustajem – kaže Ružičićeva.
Koristila je svaku priliku, pa i sama kreirala prilike, kako bi se priča o „Marsovcima“ iz Jezera proširila regionom, Evropom i svijetom. Čak su joj i Amerikanci odali priznanje na upornosti i kreativnosti.
Kada je u ljeto prošle godine rover „Upornost“ poslat na Mars, u Jezeru su organizovali šarenu dječju povorku, djeca su crtala svemirske brodove i odbrojavala sekunde do lansiranja, baš kao u filmovima.
Kada ju je ambasador SAD pozvao u Sarajevo, da joj uruči priznanje, Snežana Ružičić mu je pristojno zahvalila i poručila: “Ili dođite vi kod nas, da mi priznanje dodijelite u Jezeru, ili ga pošaljite poštom”. Erik Nelson je došao u Jezero i oduševio se.
Rad “na mišiće”
Efektnom video porukom načelnica je ubijedila studente banjalučkog Arhitektosnko-građevinskog fakulteta da Jezero uzmu za izborni predmet. I od tih mladih ljudi dobila pregršt odličnih ideja.
Poslala je pisma univerzitetima u BiH, ubjeđujući ih da je baš Jezero, za koje se čulo čak i u NASA, najbolja lokacija za istraživački park. Za NASA priprema dva projekta, iz oblasti ekologije i održivog razvoja, te iz područja jačanja kapaciteta za napredak tehničkog obrazovanja. I tako dalje…
I sve to, kako kaže, radi sa svojim saradnicima, „na mišiće i sa uloženih nula maraka“. Načelnica koristi svaku priliku da spomene Jezero na Marsu i tako održi u životu planetarno poznatu i marketinški dragocjenu priču.
– Kad razgovaram s partnerima o očuvanju zdrave životne sredine, ponekad u šali kažem: “Ako ne budemo ovdje u Jezeru, na Zemlji, imali uslove za zdrav život, mi ćemo se svi spakovati na svemirski brod, pa pravac na Mars, imamo mi tamo rezervnu lokaciju” – kaže Ružičićeva.
I dodaje da čak razmišlja da se na nekim dopisima potpisuje s „načelnica opštine Jezero na planeti Zemlji“, pa nek’ oni koji čitaju razmišljaju „šta je pisac htio da kaže“.
Svakodnevna borba
Ni njenim komšijama nije uvijek baš najjasnije šta je načelnica htjela da kaže kad su u pitanju ove „marsovske priče“, ali im je savršeno jasno da je ona spremna da pomogne svakom od njih i da se svim srcem bori za Jezero.
– E, da nam nije nje, tek onda ne znam šta bismo – kaže Dragica Žerić, vlasnica jedne od tri kafane na Plivi.
Priznaje da joj je opština pomogla da, kroz jedan projekat, dogradi svoju kafanu i pripremi se za sezonu, samo je pitanje kakva će sezona biti. I ribari se boje korone.
Dragica je Srpkinja, udata za Bošnjaka. Zajedno su predeverali najteže trenutke u životu, razmišljali su o odlasku, pa odustali.
– U ratu mi je od granate poginuo sinčić od devet godina. I tada se sve u meni slomilo. Nisam više razmišljala ni o odlasku ni o ostanku. Samo sam životarila, dan za danom – kaže Dragica.
A kad je rat završen, u masovnoj grobnici u Mrkonjić Gradu našla je tijela svog oca i brata.
Sve je to nekako pregurala i nastavila da se bori za dostojanstven život u svom mjestu i na svom imanju. Kao, uostalom i mnoge njene komšije, i Srbi i Bošnjaci.
Poljoprivreda i turizam
Načelnica Ružičić je pred sebe i svoju zajednicu postavila cilj: da na najbolji način iskoriste „priču o Marsu“ za razvoj ekološki održive poljoprivrede i turizma.
Rijeka Pliva je na području Jezera izuzetno bogata pastrmkom, pa mjesto oživi u sezoni lova na ovu plemenitu ribu, koja je otvorena od 1. marta. Veliki broj flajfišera iz BiH i inostranstva već godinama dolaze u Jezero, a mještani se nadaju da će ribari, koji do ih do sada nisu pohodili, sada doći da vide mjesto koje se pročulo čak do Marsa.
Uz flajfišing, Jezero turistima nudi i rafting ture i plovidbu tradicionalnim lađama na Plivi.
Uz turizam i zajedno s njim, za Jezero je velika šansa za razvoj i poljoprivreda, odnosno proizvodnja visokokvalitetne domaće hrane.
– Cilj mi je da svaka kuća ima svoje gazdinstvo i da mogu prodati svu domaću hranu koju proizvedu. Znam da su ljudi malo skeptični, ali čim vide da je neko od komšija, prodajući recimo kajmak, stavio na kuću novu fasadu, i ostali će razmisliti o poljoprivredi – kaže Snežana Ružičić.
Odsustvo podrške
Istina, za sada nema bog zna kakvu podršku Ministarstva turizma RS i Turističke organizacije RS. Pokušaj da „progura“ projekat za izgradnju kampa na Plivi, kako bi turistima ponudili smještaj u prirodi, jer za izgradnju hotela nemaju novaca, za sada nije uspio.
„Putevi RS“ nisu joj izašli u susret, čak ni kada je tražila da se na drumove prema Jajcu, Šipovu i Mrkonjić Gradu postave putokazi, kako bi vozači znali gde je Jezero. I tako dalje…
Ali, Snežana Ružičić, definitivno, nije žena koja odustaje od ciljeva koje je sama sebi zadala.
