Selo Peski u kojem odavno niko ne živi pretvoreno je u jedno od najjačih utvrđenja ukrajinske vojske, ali je, prema ruskim izvorima, u petak palo pod kontrolu trupa DNR.
Ukrajinski vojnik Sergej Gnezdilov i komandant odreda 21. odvojenog motorizovanog pješadijskog bataljona „Sarmat“, koji je poslat u selo Peski, nadomak Donjecka, objavio je dugačko pismo na Fejsbuku u kojem je opisao taj dio fronta kao mašinu za mljevenje mesa, na koju za dan padne oko 6.500 ruskih artiljerijskih granata.
Selo u kojem odavno niko ne živi pretvoreno je u jedno od najjačih utvrđenja ukrajinske vojske, ali je, prema ruskim izvorima, u petak palo pod kontrolu trupa DNR poslije teških uličnih borbi. Kako je izuzetno krvava bitka izgledala iz ukrajinske perspektive može se zaključiti po svjedočenju Gnezdilova, koje je objavljeno u medijima obje zaraćene strane.
– Šta drugo mogu da izgubim? Šta mi se još može oduzeti šestog dana mog ličnog pakla u Peskom, kilometar od prve ulice Donjecka? Tijela onih koji su mi bili draži od rodbine leže na vrućini, u rovovima, razbijeni kalibrom 152 mm. 6.500 granata po j*benom selu za manje od jednog dana – počinje svjedočenje vojnik.
Gnezdilov dalje kaže da raspolažu samo sa dva minobacača kalibra 82 i 120 milimetara, pa mu nije jasno kako je bilo ko ostao živ poslije naleta neprijateljske paljbe.
– Jedva odgovaramo. Protivbaterijska vatra je potpuno izostala, neprijatelj bez ikakvih posljedica po sebe ubacuje artiljerijske granate u naše rovove, demolira veoma jake, betonske položaje za desetak minuta, probijajući našu liniju odbrane bez pauze i makar minimalnog odmora – svjedoči Ukrajinac sa linije fronta.
– Ovo je j*beni mlin za meso, gdje bataljon svojim tijelima jednostavno zadržava invaziju. Bez kontrabaterijske borbe, rat se pretvara u besmislenu mašinu za mljevenje mesa, koja za dan samelje sumanutu količinu naše pješadije. Jeste li sigurni da želite istinu? Evo je gola istina – dodaje Gnezdilov.
Vojnik takođe kaže da ne želi ni da priča o broju i procentu gubitaka, ali da je jednom prilikom od 15 svežih vojnika, koji su stigli iz rezerve, poslije pet minuta samo jedan bio nepovrijeđen. U jednom trenutku je priznao da ga je “sramota što je zdrav” dok su saborca koji je vrištao odnosili sa položaja.
– Sve rezerve su potrošene, tehnika je u plamenu, neprijatelj prilazi i bez problema zauzima naše položaje nakon još jednog naleta artiljerije. Upravo sada gubimo Peski, iscrpljene su sve naše ljudske i materijalne mogućnosti – jasan je Gnezdilov.
Da polako umiru nade da može doći do preokreta svjedoči i to što je jedan pasus posvijetio izvjesnom “Denisu iz Marijupolja” koji je nastradao negde u Peskom.
– Denis iz Mariupolja, koji mi je rekao „pa, vjerujem Arestoviču, uskoro ćemo sve povratiti“, je mrtav. Još nismo pronašli njegovo tijelo. Ranjavan je dva puta, previjan na licu mjesta u rovu. Rekli su mu, Denčik, idi evakuši se, ali je on odgovorio „momci, neću vas ostaviti“ – prisjeća se Gnezdilov.
Na kraju se osvrnuo na medijsku situaciju i zemlji zatražio da se čuje istina, a zatim priznao da će vjerovatno snositi posljedice zbog ovog pisma.
– Neću se iznenaditi ako danas kažu: „Agent Kremlja Siroža je brbljao o briljantnom planu za pobjedu na Donjeckom frontu, objesićemo ga na Mirotvorecu” – napisao je on.
Iako situacija na tom dijelu fronta nije baš najjasnija, očigledno je da se tu zadnjih nedjelju dana odigrava najjača ruska ofanziva. I sam predsjednik Ukrajine Vladimir Zelenski je priznao 2. avgusta da je situacija u Donbasu “paklena” dok sa ruske strane, iz Ministartva odbrane, stižu brojni izvještaji o teškim uličnim borbama u Soledaru, Marinki, predrađu Bahmuta (Artemovska na ruskom), Avdejevke i pojedinim selima u toj oblasti nadomak Donjecka i Gorlovke.
Avdejevka inače važi za najjače ukrajinsko utvrđenje u Donbasu, odakle je prethodnih osam godina granatiran Donjeck.
