Riješena je napokon velika i važna misterija gdje sam poslije godinu i po otišao na 7 dana! Velika je čast i privilegija imati za prijatelja Dražana Erića, koji je prije svega dobar čovjek, a potom dobar ljekar, hirurg, profesor i stručnjak koji ima nevjerovatan ugled i reputaciju u cijelom svijetu.
Ma koliko se trudio, ne mogu da shvatim šta ima loše i inkriminišuće otići nekoliko dana u posjetu prijetelju koga poznajem decenijama? Žalosno je što dr Erića više cijene i poštuju u Kataru, Škotskoj, Indiji ili Njemačkoj nego kod nas, prava je šteta za društvo i državu što je nažalost ovakav stručnjak, kao i brojni drugi, napustio zemlju, al je postao naš najbolji ambasador.
Ukoliko nekada dobijem priliku i povjerenje naroda, svakako da će se Erić biti jedan od mojih najbližih saradnika, pravi promoter i ambasador koji može da promijeni stereotip o napaćenoj Zemlji čuda, i da ću se maksimalno truditi da se steknu uslovi da se vrate iz svijeta naši vrhunski stručnjaci, jer samo sa njima možemo podići standarde i kvalitet na svim poljima.
Prosto je nevjerovatno koliko se bolesni umovi trude da nađu neku sitnicu, pa čak i sedmodnevnu posjetu istinskom prijatelju, pa da to predstave kao neku zloupotrebu. Da li je moguće da se od mene traži da obavijestim javnost kada sam i kako popravio zub, ošišao se, ručao, kupio košulju, cipele i sako, kupio ili popravio auto staro 18 godina
Imao sam mali otok na nosu i licu, zbog neke sitnice, i nisam mogao da budem prošle sedmice na Posebnoj sjednici, koja je iznenada zakazana, a u subotu sam preko Istanbula doletio u Dohu avionom niskobudžetne kompanije „Pegazus“, zadržavajući se neplanirano kratko, jedan dan u Istanbulu, zbog sporije arapske birokratije i čekanja „ehteraz“ aplikacije i dozvole za ulazak.
Da li je moguće da se jeftini let niskobudžetnom kompanijom i odlazak kod prijatelja predstavlja kao neki veliki luksuz i rasipništvo, kao da sam uzeo neki skupi aranžman na Sejšelima i Mauricijusu o trošku države? Da li je moguće da ne mogu imati ni minimum privatnosti, da moram do detalja objašnjavati koliko sam platio i gdje sam kupio košulju il čarape, ošišao se, popravio zub ili popravio kvar na vozilu, plaćajući to iz svog džepa jer nikad nisam prešao kilometar službenim vozilom niti potrošio marku na račun Narodne skupštine Srpske?
Meni nije problem da do detalja odgovorim na svako pitanje, pa i kada su u pitanju skromni troškovi koje plaćam novcima koje sam pošteno zaradio, a nisam ukrao od države. Trebinje je blizu mora i poznato je da nikada, ali baš nikada nigdje ne idem ljeti na odmor, volim nekad otputovati na par dana, i ako nakon godinu dana neprekidnog trčanja i rada bez predaha ne mogu otići sedam dana u posjetu prijatelju, mada pišem odavde kao da sam u Trebinju, onda neka ide sve vragu.
Uvijek ću javnosti odgovoriti na svako pitanje, pa i ona koja zadiru u privatnost, ali ne mogu da vjerujem da bolesni umovi spinuju javnost da sam otišao u Katar na neku estetsku operaciju, i da bitangama odgovaram gdje sam i šta radim. Naravno da nikada nisam nikom tražio novac, kako tvrdi dobojska alapača Sanja Vučić, pa i kada sam imao rok od samo 15 dana da platim 34 000 maraka presuda, kada me neko pita kažem ne treba podrška jer plaćam redovno sve penale i presude, ali doći će dan kad ćemo pretresti račune svih, od Vulićke do Dodika, i vidjeti gdje će se šta pronaći.
Poznato je da nikada ne propuštam sjednice, ali se nažalost potrefilo da prvi put negdje odem na 7 dana i da se iznenada zakažu dvije Posebne sjednice, iako je ranije najavljeno da će sjednica biti početkom novembra. Da sam znao da će zakazati, sigurno ne bih otišao, ali na neke stvari i ranije preuzete obaveze ne možete da utičete. Objavio sam da ću biti odsutan 8 dana, i drago mi je da se moje i tako kratko odsustvo primijeti i da poslije samo par dana svi pitaju gdje sam i zašto me nema, jer i to mnogo govori. Žao mi je što propustih dvije sjednice i što nisam mogao priskočiti u pomoć saborcima, ali u subotu veče polazim nazad i nastavljamo uskoro nesmanjenom žestinom borbu do konačne pobjede.
Nebojša Vukanović
