Gotovo dvije prosječne plate u Republici Srpskoj potrebne su da bi se pokrila jedna potrošačka korpa koja je za četvoročlanu porodicu u decembru iznosila 1945 KM. Životni standard dodatno je narušen pandemijom virusa korona, te stihijskim poskupljenjem zbog čega se život građana Srpske svodi na golo preživljavanje.
Odnos mjesečnih primanja i potrošačke korpe nije se značajnije mijenjao. Građani i dalje mogu samo da maštaju o zadovoljenju osnovnih životnih potreba, ako je suditi po statističkim podacima.
Prosječna plata u decembru iznosila je 979 maraka dok su porodice u Srpskoj za potrošačku korpu trebale izdvojiti 1945 maraka. Prosječna plata tako pokriva 50 odsto potrošačke korpe. Nije se mijenjao ni stav građana.
Preživljavanje – na taj način opisuju odnos mjesečnih primanja i potreba. Mišljenje dijele i radnici i penzioneri, koji poručuju da im ni najavljeno povećanje penzije neće puno pomoći. Slamku spasa pojedincima predstavlja pomoć iz inostranstva.
„Dok ima iz inostranstva biće dobro, a kad njih ne bude, nema, od ovoga se ne može preživjeti. Izgleda da je normalno da potrošačka korpa bude veća. Mi smo na to navikli. Ljudima koji imaju veća primanja pomoći će nešto, a ovi koji imaju manja primanja šta će pomoći. Šta će dobiti onaj koji ima 200 ili 400 maraka penzije, 3 % šta je to – ništa. Previše idu cijene svega, tako da neće to pokriti baš puno“- ističu građani.
A pokriva se ono osnovno. Građani najviše novca izdvajaju za hranu i za plaćanje računa. Ipak, malobrojni su oni koji, finansijama kojima raspolažu, mogu zadovoljiti projektovanu potrošnju. Struktura potrošačke korpe krajem prošle godine nedostižna je za većinu porodica, a izgledale je ovako:
Kultura, obrazovanje, odjeća – sudeći prema statistici nisu prioritet. Građani nemaju izbora. O luksuzu ne razmišljaju.
„Obrazovanje, kultura, rekreacija u tim segmentima ljudi štede da bi mogli obezbijediti prehranu, stanovanje, komunalne i druge režijske troškove. Onaj ko putuje mora kupiti radničku i đačku mjesečnu kartu. Može se reći da još uvijek ta kupovna moć radničkih porodica na niskom nivou, a samim tim i životni standard“- ističe Božana Radošević iz Saveza sindikata RS.
Manje za navedene probleme brinu zaposleni u oblasti finansijske djelatnosti i osiguranja koji prema statističkim podacima najviše zarađuju. Situacija je drugačija kod radnika u oblasti građevinarstva. Prosječna plata u ovom sektoru iznosila je 665 maraka, a navedeni iznos nije bio dovoljan da se izmire troškovi prehrane. Na to sve, pandemija je učinila svoje, a stihijsko poskupljenje predstavlja dodatni udar na kućni budžet.
„Mi danas imamo samo novca za lijekove i da platimo režije, hrana ostaje negdje da živimo na onoj najgoroj margini na kojoj može čovjek da živi. Kada platimo režije ostane nekih 300 maraka da četvoročlana porodica živi od toga. To je znači 10 maraka dnevno i to je pokazatelj koliko siromašni smo u ovoj zemlji, koliko se teško izlazi na kraj da se prehranimo iz mjeseca u mjesec“- ističe Murisa Marić Marić iz Udruženja za zaštitu potrošača „Don“.
Da siromaštvo uzima danak govori i činjenica da je sve više onih koji osnovne životne namirnice, voće i povrće kupuju na komad, dok o vrijednosti besplatnog obroka govore sve duži redovi ispred javnih kuhinja u kojima se dnevno pripremi preko hiljadu obroka.
(BN TV)
