Glumac Miloš Biković za ruske medije govorio je o svom djetinjstvu i počecima, pri čemu se osvrnuo i na događaje u Jugoslaviji 1999. godine.
-Kad sam bio djete, majka i ja smo se selili od mjesta do mesta, šest ili sedam puta, živjeli u različitim iznajmljenim stanovima, prenosi portal b92. Mama je pokušavala da iznajmi što jeftinije stanove, pa smo najčešće živjeli na periferiji grada.
Ponekad smo uspjevali da nađemo nešto bliže njenom poslu (ona je radila u školi), ali je stanarina vremenom rasla, pa smo opet morali da tražimo nešto jeftinije“, priča Biković.
Glumac kaže da su se tek smjestili u sopstveni stan, koji im je dodjelila država, kada je imao 15 godina.
„Ali dobro se sjećam i dedine kuće, nalazi se na sjeveroistoku Srbije, sada tamo živi moj ujak. Sjećam se kako su tamo rasle maline, borovnice, kruške. Ti mirisi i dalje pokreću moja prva sećanja iz djetinjstva. Najjači od njih je miris borove šume“, rekao je glumac u intervjuu za rusko izdanje magazina „Hello“.
Biković je završio Fakultet dramskih umjetnosti u Beogradu, nakon čega je na istom i predavao, a sada je govorio o tome zbog čega je napustio posao na fakultetu.
-Kad sam otišao na snimanje u Rusiju, morao sam da napustim i univerzitet i pozorište (tada sam radio u dva pozorišta odjednom). Nemoguće je raditi oboje, morao sam nešto da žrtvujem.
A sada sam se vratio na pozorišnu scenu, nedavno smo radili predstavu „Baal“ po Brehtu. Čini mi se da kada čovek igra u pozorištu, ima više šanse da nauči nešto novo nego na snimanju filma.
Pozorište vam daje vremena za razmišljanje. Ne možete izaći u javnost sa polugotovim rješenjima. U filmu vas montaža može spasiti, ali u pozorištu to nije tako, pred gledaoce možete izaći samo kada ste spremni“, rekao je glumac.
Miloš Biković u Rusiji je postigao jednako veliki uspjeh kao i u Srbiji, a mnogi su iznenađeni time što ruski jezik govori tečno kao da mu je maternji.
-Učio sam ruski u školi i to znanje mi je dalo bazu, ali nemoguće je dobro naučiti jezik ako niste u odgovarajućem okruženju. Prvi put sam došao u Rusiju 2010. godine, bilo je to hodočasničko putovanje autobusom kroz manastire.
Sa mojim starijim bratom vozili smo se iz Ukrajine kroz sjever Rusije, do Valaama. Razumeo sam o čemu ljudi oko mene govore, ali sam loše govorio. A kad sam ponovo došao, da glumim kod Mihalkova, uplašio sam se čak i da otvorim usta.
Ali postepeno sam počeo da pričam, i sada mi je sve lakše i lakše da govorim ruski, govorim ga gotovo kao srpski. I dalje postoji akcenat, ali radim na tome“, iskren je Biković.
On se u pomenutom intervjuu osvrnuo i na film „Balkanska međa“, u kojem je ostvario zapaženu ulogu, te na događaje u Jugoslaviji 1999. godine, koje ovaj film prati.
„Ta tema je bliska svim Srbima. Sjećam se bombardovanja, sjećam se kako smo se skrivali u skloništu. Sjećam se odnosa među ljudima, uzajamne pomoći i solidarnosti, tada smo se oslanjali jedni na druge i bili mnogo bliži.
Prije nego što mu preti gubitak života, čovjek se osjeća življe, sjajnije nego kada je sve u redu. Volio bih da u Srbiji više nema rata. Decenijama smo redovno imali neku vrstu sukoba. Želio bih da razvijamo naše demokratske i kulturne temelje bez prekida koji nastaju usljed nereda, pobuna, revolucija i ratova“, završio je glumac.