Užasan zemljotres koji je pogodio Tursku ugasio je i život jednog dječaka srpskog porijekla-
Povrede su bile takve da je maleni Robin podlegao na mjestu. Nije bilo spasa ni u maminom zagrljaju, koja je pokušala da ga te noći, dok je spavao, rukama i tijelom zaštiti.
Vijest o stradanju dječaka odjeknula je i, poput munje, gotovo oborila oca Igora. Zatekla ga je u Meksiku, gdje radi nekoliko godina. Ali, i najbliže Igorove rođake u Kragujevcu i Beogradu.
– Bio je izuzetno pametno i lijepo dijete. Plavokos, vedar, pravi anđeo – ispričao je Igorov brat od tetke. – Svi smo ranjeni, jer je on često dolazio u Srbiju. Ponekad sa majkom, a češće sa oba roditelja. Uvijek smo se radovali njihovim dolascima i odmorima koje bismo zajedno proveli. Bio je s nama tokom novogodišnjih praznika, pa još nismo ni navikli bez njega, a sada se, eto, i zauvijek rastadosmo.
– Igor je jedva govorio – ovo ga je slomilo – jedva je rekao i Saša. – Prosto čovjek nema riječi da opiše nesreću koja nas je zadesila.
Igora je put iz Srbije, iz Kragujevca, odveo u Iskenderun, na obale Egejskog mora. Dobio je posao, kao mašinski inženjer, u jednoj evropskoj kompaniji. Tamo je ubrzo i upoznao svoju Semu, profesorku engleskog iz Iskenderuna. Kako se kompanija u kojoj je radio pomjerala, tako je i njih kroz svijet vodio put. Turska, pa Amerika.
U Americi se rodio i njihov Robin, u septembru 2014. godine. Kada je uveliko kotrljao svoje lopte, zakotrljao se i novi put zbog Igorovog posla. Nova adresa, Rusija, a poslije izvjesnog vremena vratili su se u Tursku, gdje su nastavili život prepun ljubavi, sreće i planova. Velika podrška bila im je Semina porodica, posebno Robijeva baka. Kada je maleni ušao u petu godinu, tata je ponovo morao na put.
Posao ga je odveo u Meksiko, a mama i on ostali su u Iskenderunu. Robin je tu krenuo u školu. Bili su u svom domu kada se snažno zatresao grad, prenosi Blic.
– Ne mogu ni da zamislim Senin i Igorov bol za djetetom – kaže kao za sebe Saša Joksimović. – Ne mogu ni da zamsilim kako će im život trajati bez njihovog malog anđela. Stvarno je bio kao anđeo. Po svemu je bio takav. Bio je ukras u našim kućama, velika radost i Igorovoj majci Slobodanki i bratu Aleksi koji žive u Kragujevcu.
Maleni Robin Pejković sahranjen je juče na pravoslavnom groblju u Iskenderunu. Opelo je služio grčki sveštenik. Na vječni počinak dječaka zauvijek usnulog u maminom naručju ispratili su njegovi najbliži, tata Igor i mama Sena. Tuga ovih ljudi utopila se u slike sveopšte nesreće i užasa: u trenutku kada je sahranjivan plavokosi dječak porijeklom iz Srbije, sahranjivalo se na sve strane u ovom lučkom gradu.
