Ako su istiniti medijski mavodi o visini njegovog bogatstva, onda Dodik bez problema može otplatiti više od pola ukupnog duga Republike Srpske, koji iznosi nešto više od 6 milijardi maraka ili otplatiti ovogodišnja kreditna potraživanja koja dosežu gotovo milijardu maraka. Sasvim sam mogao olakšati neizvjesnu ekonomsku situaciju ovog bosanskohercegovačkog entiteta.
Prije desetak i više godina predratni ministar i poratni visokopozicionirani profiter dobacuje u prolazu: „Težak je na najmanje milijardu. Ko? Pa Mile, samo vi mislite da je to pretjerano.“ Na kojeg je Mileta mislio, nije izgovorio.
Kraj je 2022. godine. Ekonomistica Svetlana Cenić gostuje na N1.
“Dodik je, mislim, najbogatiji čovjek u BiH. Stranci su mu procjenjivali bogatstvo, nisam ja. Nemam te obavještajne podatke, niti svoje ‘pipke’ svugdje. Oni su mu procjenjivali bogatstvo i cifra je toliko da su mi oči ispale. Njegovo bogatstvo mu je, mislim, procijenjeno na 3,5 milijarde KM. Tako kažu oni, ne ja”, navela je tada Cenić.
Ako je ovo istina, onda Dodik bez problema može platiti više od pola ukupnog duga Republike Srpske, koji iznosi nešto više od 6 milijardi maraka ili platiti ovogodišnja kreditna potraživanja koja dosežu gotovo milijardu maraka. Sasvim sam mogao olakšati neizvjesnu ekonomsku situaciju ovog bosanskohercegovačkog entiteta.
ZVANIČNA IMOVINA
Sadržaj zvanične imovine Milorada Dodika, prema uvidu u imovinski karton prijavljenom za opće izbore 2022. godine koji je objavio N1, nije ni približan kuloarskim navodima.
Dodik je prijavio oko 75.000 maraka godišnjeg prihoda od plate, 100.000 maraka od poljoprivredne djelatnosti te 49.000 maraka od izdavanja vile u Beogradu čija je vrijednost procijenjena na 1,7 milijuna KM.
Od imovine Dodik je prijavio još stan u Laktašima (80.000 KM), vozilo Golf 8 (50.000 ) te dionice u Banji Laktaši vrijednosti 505 KM. Kreditno je zadužen za nešto više od 660.000 maraka.
Godišnji prihodi supruge navedeni su u iznosu od 45.000 (imanje), a njena imovina se sastoji od dva zemljišta (89.000), poslovnog prostora (100.000) i vozila (30.000KM).
RUSKA AMBASADA NA ADRESI FIRME
Ruskom biznismenu Rašidu Serdarovu odnosno njegovoj firmi “Comsar Energy Group“ 2013. godine dodijeljena je koncesija za eksploataciju uglja nadomak Termoelektrane. Ugovor je proglašen tajnim, kao što je tajno mnogo toga sa ovom firmom registriranom na Kipru. Javna je tajna da ovako veliki posao nije mogao biti povjeren bez suglasnosti Milorada Dodika.
Registruju se nove firme u Republici Srpskoj: „Comsar Energy Trading“, „Comsar Energy Agro“, „Hotel Comsar Rudo“ sve do „Comsar Energy Hidro“. Posljednji osnivač je „Comsar Hydro Holding Ltd“, registriran na Kipru, u Nikoziji na adresi – ruske ambasade u ovoj državi.
Posljednjih dana aktualan je i „Hydro Power Group“. Iako je posredni osnivač londonske tvrtke „Dexbridge engineering limited“, sjedište im je na istoj adresi kao tvrtka Serdarova „Comsar energy agro“, a koristi i Comsarov službeni email.
Elektroprivreda Republike Srpske uz suglasnost entitetske vlade namjerava otkupiti za 200 milijuna KM!
Dodikovo obrazloženje da je riječ o “vraćanju suvereniteta u oblasti energetike” suvislo je do trenutka kada se pogledaju negativni poslovni rezultati tvrtke koja nema zaposlenih. Tako će model „profit od ničega“ još jednom biti na djelu.
PRVI MILIJUNI
Više od 30 godina Dodikove aktivne političke karijere manje je poznato, kao i dio nekadašnjih ličnih poslovnih angažmana. Početne poslove Dodik je imao sa firmom za proizvodnju namještaja, dušeka i jorgana Igokea, no bez nekog financijskog uspjeha. Došao je rat i vrijeme za unosnu trgovinu. U to doba to je značilo – šverc naftom i cigaretama.
Aprila 1994. godine Dodiku su oduzeta dva šlepera cigareta uvezenih iz Makedonije i to nije bio jedini slučaj. Zastupao je firmu „Vrbas“ koja 1994. godine preko rumunjske firme kupuje dizel gorivo u vrijednosti od oko 4,8 milijuna dolara. Tako je, samo po ovom ugovoru, na prodaji nafte građanima Republike Srpske u ratno vrijeme zaradio milijune. Postoje navodi da je od ovog novca Dodik tada kupio stanove u Beogradu. Legendarna vila na Dedinju tek će slijediti.
SRBIJA, KOLIJEVKA PROFITA
Dodikovog imena nema u službenim vlasničkim udjelima, iako ga povezuju s brojnim firmama i poslovanjem u Srbiji. Beogradska firma Komgrap ilustrativan je primjer.
Dodikov omiljeni, nedavno preminuli poslovni partner Slobodan Stanković, vlasnik tvrtke Integral iz Laktaša platio je 2007. godine većinski udjel u Komgrapu 4,3 milijuna eura da bi na kraju preuzeo poslovne prostore na najskupljim lokacijama u Beogradu i imovinu na lokacijama od Srbije do Ukrajine. Postoje procjene da je vrijednost nekretnina Komgrapa nekoliko stotina milijuna maraka. Tomislav Kostić, tadašnji predsjednik sindikata u Komgrapu je tijekom sastanka s tadašnjim direktorom Agencije za privatizaciju čuo do tada nepoznati podatak.
„Vladislav Cvetković se začudio. Rekao je pred svima, da je, po njegovim saznanjima, većinski vlasnik, odnosno gazda Komgrapa Milorad Dodik, a ne ‘Integral’ Slobodana Stankovića i da on u papirima ima Dodikovo, a ne Stankovićevo ime“, pričao je Kostić.
Zgradu u Novom Sadu stanovnici nazivaju „Dodikova palata“, no službeni investitor je „Galens invest“, jedna od firmi grupacije Galens. I to nije jedina veza poslovanja sa firmama ili oosbama iz Srbije, za koju je šteta išla uglavnom na račun budžeta Republike Srpske, u korist „nepoznatih osoba“. Evo nekoliko primjera veze sa srbijanskim tajkunima Draganom Đurićem i Miroslavom Miškovićem.
Tijekom prvog premijerskog mandata 1998. godine Milorad Dodik je odobrio kredit od 750 hiljada KM iz budžeta RS Đurićevom poduzeću „Zekstra rent a car“ iz Zemuna, Srbija. (svi dokumenti u posjedu “Žurnala”). Prvi problem je što je riječ o privatnoj firmi iz druge države, tadašnje SR Jugoslavije i sadašnje Srbije jer je “Zekstra” registrirana u Zemunu. „Zekstra“ je vratila tek nešto više od 10 posto novca. Dodik, Mišković i Đurić bili su akteri privatizacije Robne kuće „Boska“ u Banjaluci. Niko nije video privatizacijski ugovor, a prema dostupnim informacijama, plaćen je novcem iz budžeta RS.
To je samo jedan primjer. Bobar banka, Robne rezerve, Farmlend, Grand Trade, Birač, Medicinska elektronika, samo su dijelovi niza korupcijskih afera u kojima su mediji navodili pozadinsku ulogu Milorada Dodika.
Drastičan je primjer poslovnog angažmana „Lutrije RS“ i kiparske firme „Glori“. Direktor Lutrije bio je Dodikov kum Mile Radišić, a ugovor je u stvari bio paravan za izvlačenje milijuna novca. Pojedini mediji navode da je Dodik kupio kuću na Kipru što je demantovao. Uporedo, njegova kći Gorica objavljuje da je u ovoj državi pohađala koledž.
DJECA SU BOGATSTVO
Milorad Dodik je ponosni otac jer su mu djeca razvila višemilionski biznis, istina sa pokojim milijunom povoljnih kredita, budžetskim i roditeljskim poticajima. Priča o poslovima djece Milorada Dodika, Igora i Gorice, otvorena je 2009. godine, kada je Investiciono – razvojna banka RS dodijelila kredit od tri miliona maraka firmi “Fruit Eco”, čiji je suvlasnik Igor Dodik, sin Milorada. Dodik je tada kao entitetski premijer bio i predsjednik kreditnog odbora banke.
Firma i dalje posluje i to uspješno. Prema pisanju portala Capital.ba firma je u 2020. godini imala prihod od 1,67 miliona maraka i dobit od 490.000 maraka
Restorani „Agape“ Gorice Dodik uglavnom ne posluju loše. Prema službenim podacima portala akta.ba u 2021. godini imala je prihod od 2,8 milijuna te dobit od 158 tisuća maraka. Portal Capital ukazuje i na firmu njenog supruga Pavla Ćorovića. Njegove tvrtke „Agro Destil“, „KBV Datacom“ i „Red Box Media“, u kojoj je suvlasnik s Renatom Radišićem (sina Dodikovog kuma Mileta Radišića), u 2020. godini obrnule su ukupno 1,8 milijuna maraka i prijavile dobit od oko 150.000 KM, što je na nivou od godine prije pandemije.
Firma „Global liberty“ iz Laktaša, u vlasništvu Gorice i Igora Dodika, nije se proslavila poslovanjem. Nakon što su 2020. godine imali prihod od 173.000 KM i dobit od 93.000 KM, godinu 2012. završili su „u minusu“ od 77.000 maraka. „Global liberty“ je prošle godine dobila poticaje u iznosu od 26.889 maraka, iz agrarnog budžeta Kompezijskog fonda. Poticaje iz istih izvora dobila je i firma „Fruit eco“ koja je u suvlasništvu Igora Dodika i to 182.000 maraka. „Agro voće“ u vlasništvu Gorice Dodik dobilo je poticajne iznose od oko 102.000 maraka.
Naravno, u legendu je ušla priča o pravoj ulozi Igora Dodika u firmi Prointer. On i Milorad Dodik negiraju bilo kakvu povezanost za vlasničkom strukturom, no ostaje činjenica da je Prointer neprikosnoveni tenderski šampion sa svojim „konzultantom“ (što je javno priznao otac Dodik) Igorom Dodikom.
KADA NEMA RUSA I KINEZI SU DOBRODOŠLI
Posebna priča jesu Dodikove relacije sa Rusijom i tamošnjim tajkunima, od privatizacije Rafinerije Brod do prodaje obveznica Republike Srpske.
Žurnal je o tome objavio nekoliko priča, sve do navoda o Dodikovim nekretninama u Rusiji i Srbiji.
Kako su poslovi sa Rusijom i Rusima u posljednje vrijeme u zastoju, Republika Srpska, čitaj Milorad Dodik, sve se više okreću prema partnerima iz Kine, sklapajući brojne ugovore za izgradnju infrastrukture i energetskih objekata. Država Kina nije baš transparetna pri sklapanju poslova, što ovdašnjim vlastodršcima odgovara.
Poznato je da je korupcija u Kini strogo kažnjiva, no postoje izuzeci – nije kažnjivo ukoliko je u korist države. Iako je tržište BiH gotovo minorno u odnosu na cjelokupan posao, ono zbog podložnosti korupciji može biti, a mnogima i jeste, zanimljivo.
Podsjetimo i na izgradnju zgrade Vlade RS u Banjoj Luci, RTV doma te autoputa Banjaluka-Gradiška. Prema izvještaju SIPA-e Milorad Dodik, Slobodan Stanković i još 13 osoba osumnjičeni su da su prali novac i vršili porezne utaje uz imovinsku korist u iznosu od oko 115 milijuna KM. Podsjetimo, nabavljane su korpe za smeće i pepeljare u vrijednosti većoj od hiljadu maraka, što je mali ali ilustrativan detalj kako se trošio novac. Plaćane su fiktivne narudžbe na račune u inozemstvu milijunske vrijednosti.
Koliko god mu se prividno suprotstavljao, Milorad Dodik u stvari cijeni ovakvo bosanskohercegovačko pravosuđe jer nisu niti jednu istragu, a naročito one financijske prirode, doveli do kraja.
