Naslovna Društvo Horor priča sa UKC RS: Djevojčicu koja je trebala da se zove...

Horor priča sa UKC RS: Djevojčicu koja je trebala da se zove Sara, Aleksandra više nikada nije vidjela

Šestog septembra 2018. Aleksandra je rodila djevojčicu. Pri porodu dijete nije zaplakalo ali je majci javljeno da je ipak sve u redu, da je bilo problema koji su otklonjeni, da je beba proplakala, kao i da je sondom pročepljen jednjak i da je sve u redu.

Aleksandru su prevezli u sobu na trećem spratu. Djevojčicu koja je trebala da se zove Sara, Aleksandra više nikada nije vidjela.

Milošu, Aleksandrinom nevjenčanom suprugu, su čestitali rođenje djeteta. Rekli su mu da je bilo dosta plodove vode i da se beba nagutala te vode ali da je doktor koji je učestvovao u porođaju to otklonio sondom kojom je pročepio i da beba normalno diše. Rečeno mu je da su majka i beba zdrave i da je sve u redu. Bebu nije vidio ali kaže da su je vidjele Aleksandrin otac i sestra koji su mu rekli da djevojčica liči na majku, piše Gerila.

Aleksandra je tražila da vidi bebu ali joj to nije omogućeno.

Osmog septembra, dok je u apoteci kupovao lijekove za Aleksandru, Milošu je zazvonio telefon. Nepoznat glas mu je saopštio da je njihova beba umrla taj dan u 6 sati ujutro. Nije mu saopšten uzrok smrti.

Aleksandra i Miloš, tri godine nakon što im je rečeno da im je tek rođeno dijete umrlo dva dana nakon rođenja, prvi put javno govore o svemu. Čekali su odluku Okružnog tužilaštva u Banjaluci po prijavi koju im je 13.3.2019. godine dostavila Policijska uprava Banjaluka. Aleksandra i Miloš policiji su prijavili čedomorstvo, a Tužilaštvo je 5. oktobra ove godine donijelo Naredbu o nesprovođenju istrage.

“Po naredbi ovog tužilaštva izvršeno je vještačenje toka trudnoće Aleksandre Đilas, poroda i njenog boravka na UKC RS, te smrti novorođenčeta preminulog 8.9.2018. godine, od strane vještaka prof. dr Zdenka Cihlarža, podoblast sudska medicina i vještaka prof. dr Zlatana Fatušića, podoblast ginekologija i akušerstvo“, navodi se, između ostalog u obrazloženju Naredbe o nesprovođenju istrage. Tužilaštvo je u obrazloženju navelo da ne postoji osnov sumnje o počinjenom krivičnom djelu.

Aleksandra i Miloš ne tvrde ništa. Sumnjaju, međutim, u dva scenarija. Prvi je da se nešto iskomplikovalo i da je greškom doktora dijete umrlo pa se to krije, a drugi je da je dijete živo.

Svjedoče, za Gerila info, da su im dok je Aleksandra bila u bolnici davane oprečne informacije koje kasnije nisu potvrđene. Rečeno im je da je beba rođena bez donjeg dijela crijeva i sa disfunkcionalnim plućima i sa srcem koje nije radilo kako treba. Navode, međutim, pokazujući nalaze, da ni jedan problem nije uočen prilikom redovnih kontrola za vrijeme trudnoće. Aleksandra jedino nije željela amniocentezu zbog ranijih neprijatnih iskustava. Jedino je Aleksandra, zbog viška plodove vode, poslata na ekpertni ultrazvuk na koji je čekala tri sedmice jer je jedini doktor koji to radi bio na godišnjem odmoru.

Gdje je grobno mjesto?

Aleksandra kaže da su doktori polemisali o tome da li trebaju da je pošalju u Beograd radi uklanjanja viška plodove vode iz razloga “što doktori na UKC RS to ne žele da rade“. Izdata je preporuka za Beograd a bolničko liječenje u Kliničkom centru Srbije odobrio je Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske. Neposredno pred put u Beograd nakon ultrazvuka i vaginalnog pregleda koji je pokazao kontrakcije koje Aleksandra, tvrdi, nije osjećala ipak je odlučeno da se ide na prijevremeni porod carskim rezom. Kažu da je beba rođena sa 1800 grama dok na patološkom nalazu piše da je beba teška 2200 grama.

“Mi sumnjamo da je dijete mrtvo, nemamo ni jedan dokaz da je mrtvo”, saglasni su Aleksandra i Miloš. Njih dvoje govore kako ne znaju gdje je dijete sahranjeno kao i da je navodno sahranjeno, a da njih dvoje o ničemu nikada nisu bili obaviješteni niti su dali bilo kakvu saglasnost. Nisu obaviješteni ni o mjestu ni o vremenu sahrane. Tri godine pokušavaju da utvrde gdje je beba sahranjena ali to ne uspijevaju.

Navodno, beba je sahranjena na groblju na Pobrđu, ali u preduzeću Gradsko groblje im ne mogu dati informaciju gdje se grobno mjesto nalazi. Uz obrazloženje da je izgubljena evidencija sahrana i to baš za mjesec kada je sahranjena njihova beba.

Okružno tužilaštvo u obrazloženju naredbe o nesprovođenju istrage navodi da su oni pribavili izjašnjenje UKC RS u kojem piše da je po izvršenoj obdukciji bezuspješno pokušano sa telefonskim obavještenjem porodice o izvršenoj obdukciji i namjeri prevoženja tijela preminulog novorođenčeta u mrtvačnicu Gradskog groblja Banjaluka, a da je tijelo bebe transportovano u mrtvačnicu 11. septembra 2018. godine. Sahrana je, navodi se u tom izvještaju, izvršena gotovo mjesec dana kasnije, 8. oktobra 2018. godine.

Aleksandra i Miloš tvrde da ih niko nije, na bilo koji način, obavijestio da dođu po tijelo djeteta. Roditelji traže ekshumaciju, ali za sada ne uspijevaju ni da utvrde gdje je dijete sahranjeno.

“Meni je na adresu mjesec dana nakon porođaja i smrti bebe sa UKC RS na adresu stigao paket i čestitka na rođenju djeteta”, prisjeća se Aleksandra.

“Nevjerovatno je da nama na groblju kažu da baš za taj mjesec kada je sahranjena beba ne postoji evidencija sahrana i da su nestale mape grobnih mjesta. Jedini predmet naš na UKC je zaključan u dokumentima i ne može mu se pristupiti”, kaže Miloš.

Prepiska sa Đajićem

Iz banjalučkog Gradskog groblja su u odgovoru Tužilaštvu rekli da su oni tijelo preuzeli 11. septembra 2018. godine na osnovu sprovodnice leša od 8. septembra te godine, a da je sahrana leša bez prisustva članova porodice izvršena 8. oktobra 2018. godine.

U odgovoru Kliničkog centra Tužilaštvu navodi se da je Klinički centar ispoštovao sve zakonske procedure u ovom slučaju, da je 10. septembra izvršena obdukcija, a da je nakon obdukcije bezuspješno pokušavano da se stupi u kontakt sa porodicom. Navode da je evidentno da je tijelo sahranjeno od strane Gradskog groblja 8.10. nakon proteka dužeg vremenskog perioda iz njima nepoznatih razloga.

“U avgustu prošle godine moj ginekolog ustanovio je da sam dobila višak plodove vode u trudnoći. Uputi me na Paprikovac da uradim ekspertni ultrazvuk na koji sam čekala 3 sedmice jer nisu imali ni jednog doktora zaduženog za to zbog godišnjeg odmora. Što je nenormalno jer mora biti bar jedan koji će biti zamjenski, bar jedan koji će biti na raspolaganju trudnicama kojima se nešto u međuvremenu iskomplikovalo. Ja dobijam za to vrijeme još na toj količini plodove vode i kad sam konačno došla na red hitno su me hospitalizovali. Primljena sam na odjel za porodilje 3. septembra”, pisala je Aleksandra u jednoj od poruka direktoru UKC Republike Srpske, Vladi Đajiću.

Ona je, uzalud, molila Đajića za sastanak kako bi mu objasnila o čemu se radi.

“Petog septembra su me htjeli slati za Beograd jer, kako je rekla dr. Vesna Ećim, to kod nas ovdje doktori neće da rade. Tri dana su svaki dan radili po tri ultrazvuka, ne znam koliko puta radili CTG, vadili krv… Rekla je da zovem svog momka da se to obavi i donese ovjerene papire… Šestog septembra ustanoviše da sam iz nepoznatih razloga odjednom dobila kontrakcije i da hitno moram na carski. Obave carski, nisam dobila dijete, u međuvremenu milion gluposti. Za dijete slučajno saznajem dva dana poslije da je umrlo, a da niko od doktora i sestara to nije meni saopštio. Dan kada sam izašla urade obdukciju koju sam tražila i sahrane to isto dijete bez da nas obavijeste… od papira nisam dobila ništa i kažu da mi nemamo na to pravo jer nismo ništa potpisali”, piše dalje u porukama koje je Aleksandra slala Vladi Đajiću u februaru 2019. godine.

Kaže da joj se direktor UKC RS nikada nije javio nakon obećanja da će se čuti sljedeće sedmice.

Advokat Dragan Tolimir koji zastupa Aleksandru i Miloša rekao je za Gerila.info da će on uložiti prigovor na odluku Tužilaštva o nesprovođenju istrage. Pojašnjava da porodici nisu htjeli udovoljiti i odraditi ekshumaciju, da su sve radili bez prisustva roditelja.

Roditelji imaju pravo na nezavisnu istragu i da se uradi ekshumacija. Grobno mjesto je nemoguće da se ne zna pogotovo ako je već rađena jedna ekshumacija”, rekao je advokat Dragan Tolimir.