Prvo, prezivjeli smo i rodjeni smo normalni iako su nase majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pusile i radile do
zadnjeg dana trudnoce i nikad nisu bile testirane na dijabetes.
U to vrijeme nisu postojala upozorenja u stilu „Cuvati daleko od domasaja djece“ na bocicama sa lijekovima, vratima i ormarima.
Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-e i pisali se u krevet.
Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i vazdusnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rosulama.
Pili smo vodu iz crijeva za zalivanje baste a ne iz flasica kupljenih u
supermarketu. Delili smo flasicu Kole sa nasim prijateljima i
NIKO nije umro zbog toga.
Jeli smo mlijecne sladolede, bijeli hljeb i pravi puter, pili kole koje su i tada bile pune secera ali nismo bili debeli
zato sto smo se STALNO IGRALI NAPOLJU.
Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se cijeli dan, sve dok se ne upale svetla na ulici, zmurke, planova, klisa, klikera, Partizana i Nemaca, kauboja i Indijanaca, zaloga i svega ostalog sto je samo decija masta bila u stanju da smisli.
Nerijetko, niko nije mogao da nas nadje po celi dan.
I nikad nije bilo problema…
Provodili smo cijele dane praveci trokolice od otpada iz podruma, spustali se niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kocnice.
Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica
naucili smo kako da rijesimo problem.
Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme sa koncentracijom u skoli.
Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali skolskog psihologa i usmerivaca pa smo ipak zavrsavali nekakve skole.
Nama nisu prodavali drogu ispred skole…
Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box,
nikakve video igrice, nismo imali 99 kanala na televiziji
(vec samo dva), nismo imali video rekordere, surround sound, celularne telefone, kompjutere, Internet, chat rooms…….
MI SMO IMALI PRIJATELJE
I MI SMO ISLI NAPOLJE
DA SE DRUZIMO S NJIMA !
Padali smo sa drveca, znali se posjeci na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku, ali nasi roditelji nikada nisu isli na sud zbog toga.
Igrali smo se lukovima i strijelama, pravili katapulte i bacali petarde za
Novu Godinu i sve smo to preziveli bez posledica!
Isli smo biciklom ili pjeske do prijateljeve kuce, zvonili na vrata ili
jednostavno ulazili u njihovu kucu da se druzimo i budemo zajedno!
Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu placali kauciju da nas izvuku.
U stvari, bili su cesto stroziji nego sam zakon!
Mi nismo provodili jedan vikend sa mamom a jedan sa tatom. Mi smo imali jednu kucu i jednu porodicu.
Poslednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u istoriji covjecanstva.
Nase generacije su proizvele najbolje izumitelje
i naucnike do danas.
Imali smo slobodu, pravo na greske, uspeh i odgovornost.
I naucili smo da zivimo s tim !
I ti pripadas toj generaciji?
CESTITAM!
MOZDA CES ZELETI DA PODELIS OVO SA OSTALIMA KOJI SU IMALI SRECE DA ODRASTU
KAO PRAVA DjECA, PRE NEGO STO SU DRZAVE I VLADE POCELI DA ODREDJUJU KAKO TREBA DA SE ZIVI !
Mozda bi bilo dobro poslati ovu poruku i vasoj dijeci da vide kako su njihovi roditelji odrastali.
Pozdrav generaciji.
ZIVELI !!!
