Šta je to što bi Republika Srpska mogla dati kao garanciju za dobivanje novca od Kine za održanje financijske stabilnosti, te koliko bi bila sposobna vraćati dug, a da ne postane zavisna od Kine?
Uglavnom tako reaguju ekonomski analitičari, nakon što je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik najavio da bi Kina mogla prihvatiti obveznice Srpske kao instrumente financijske garancije.
Ocjenjuje se i da je to još jedan korak Dodika ka istoku, nakon što je Republika Srpska prekinula suradnju s diplomatama Velike Britanije i Sjedinjenih Država zbog navodnog „miješanja u odnosima u Bosni i Hercegovini“.
Republika Srpska se u 2023. godini suočava s velikim financijskim izazovom, jer na naplatu dolaze potraživanja po osnovi do sada izdatih obveznica i drugih međunarodnih kredita u iznosu većem od 1,1 milijarde maraka (oko 650 milijuna eura).
Dodik je 31. marta izjavio da „raspolaže uvjeravanjima“ da je Kina odlučila prihvatiti obveznice Republike Srpske kao instrumente garancije i financiranja.
“Obično su svi usmjereni na Zapad, ali od prije dva dana raspolažemo uvjerenjima da je kineska država i vlast odlučila da kao instrument garancije i financiranja prihvati obveznice Republike Srpske”, rekao je Dodik.
Dodao je i da Kina nudi radove na izgradnji autoputeva, a da Srpska za to emitira obveznice.
On je naveo i da se pokušava izaći na kinesko tržište i stvoriti alternativu za sve.
“Očigledno da naš izbor mora da bude i jedna i druga strana, mi ne možemo ostati zatvoreni”, istakao je Dodik.
Dodik nije iznio detalje o tome koja bi se vrijednost obveznica radila, pod kojim bi se uvjetima one izdavale, kao što ne bi bila garancija za vrijednost obveznice.
Na ta pitanja za Radio Slobodna Evropa (RSE) nisu odgovorili ni u Ministarstvu finansija Republike Srpske, kao ni u Ambasadi Narodne Republike Kine u Bosni i Hercegovini.
Šta pokazuju službeni podaci?
Prema službenom planu zaduženja u ovoj godini, u 2023. planirano je da se Republika Srpska dugoročno, kratkoročno i kroz garancije može zadužiti 1,9 milijardi maraka (oko 970 milijuna eura).
Oko polovine tih sredstava vlasti u Srpskoj planiraju potražiti na inozemnim financijskim tržištima.
Republika Srpska emitira obveznice još od 2021. godine i samo u toj godini na Londonskoj berzi zadužila se oko 300 milijuna eura.
Prema posljednjim podacima Ministarstva finansija i trezora Bosne i Hercegovine, na kraju trećeg kvartala 2022. godine, Republika Srpska ima oko 6,2 milijarde maraka javnog duga.
Kakav je Kina kreditor?
Profesor ekonomije Admir Čavalić za RSE ocjenjuje da put koji Republika Srpska bira prema Kini za dobivanje kredita nije dobar.
On ističe da ta zemlja „nije prepoznata kao zahvalan kreditor“, za razliku od zemalja Zapada i drugih međunarodnih financijskih institucija.
„To je vidljivo kada dođe do probijanja rokova ili jednostavno do nemogućnosti da se vrate određeni krediti. Ne samo u regionu, bilo je primjera širom svijeta, od Afrike do zemalja Azije, oduzimanja imovine, čak i luke i tako dalje“, podsjeća Čavalić.
Čavalić ističe da se Dodik „klacka“ u svojim odlukama, jer bi se politički rizik vrlo lako mogao pretvoriti u ekonomski rizik.
„Bitno je navesti da je ova godina determinirajuća za Republiku Srpsku, razumijevajući da zaista dolazi do naplate ranije emitovanih potraživanja, prije svega obveznica. Republika Srpska je tu u znatno nepovoljnijem položaju u odnosu na drugi entitet, Federacija BiH. RS obveznice emituje pod znatno nepovoljnijim uvjetima i uglavnom troškovi rastu“, rekao je Čavalić.
On je mišljenja da bi kreditne aranžmane, koji su povoljniji, ipak trebalo putem državnih institucija tražiti od provjerenih međunarodnih organizacija, kao što je Međunarodni monetarni fond (MMF).
U suprotnom, kako ističe, budžet RS će biti sve manje u službi javnih usluga građanima, a sve više služiti za vraćanje dugova.
O tome da li bi Kina mogla biti u situaciji da traži imovinu u Republici Srpskoj, Čavalić ističe da će ovisiti o tome što će imati dio garancije uz obveznice.
Kako se stiglo dovde?
Republika Srpska je do sada osim na Londonskoj, obveznice prodavala i na Bečkoj berzi.
Ekonomista Zoran Pavlović ističe kako je Bečka berza, prilično precizno u prospektu o Republici Srpskoj istaknula koje su garancije i što Republika Srpska gubi ako ne vrati novac.
“U prospektu Bečke berze o RS piše da, ukoliko se ne vrate sredstva vlasnicima obveznica, vlasnik obveznice ima pravo, po osnovu vlasništva, da privatizuje bilo koju kompaniju u RS u kojoj Vlada ima vlasništvo više od 51 odsto”, navodi Pavlović.
“To je jedan vrlo ozbiljan element garancije ili hipoteke, imajući u vidu da su šume, vode, elektrodistribucija javna preduzeća kojima upravlja Vlada RS”, upozorava on.
Kina je do sada u Bosni i Hercegovini za davanje kredita, navodi Pavlović, insistirala na garancijama države za financiranje, kao što je to bilo u slučaju gradnje Bloka 7 Termoelektrane u Tuzli, na sjeveroistoku BiH.
„Dolazimo u poziciju da su oni (Kina) očito procijenili da se zarad takvog oblika garancije može ući u financiranje projekta koji s druge strane ima samo obveznice kao garanciju, ali pod takvim uvjetima koji su bili definirani u Beču“, rekao je Pavlović.
Možda su pregovori s Kinom o kreditu jedan od razloga borbe Republike Srpske za državnu imovinu, ocjenjuje za RSE spoljnoekonomski analitičar Igor Gavran.
Republika Srpska uporno nastoji, donošenjem zakona, da državnu imovinu upiše u vlasništvo entiteta.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine do sada je u više odluka potvrdio da je država, a ne entitet, vlasnik imovine u BiH. Takvo stajalište podržavaju upravo i predstavnici zapadnih zemalja u Bosni i Hercegovini.
Kineske investicije
Bosna i Hercegovina je uključena u inicijativu Saradnja 17+1 koja je rezultat nastojanja kineske vlade iz 2012. godine da promoviše i unapređuje poslovne odnose sa državama srednje i istočne Evrope.
Saradnja je dio šireg kineskog projekta revitalizacije puta svile, koji nosi službeni naziv inicijative „Pojas i put“.
Do sada su skoro sve kineske investicije u Bosni i Hercegovini bile u oblasti energetike i infrastrukture.
Prema podacima Agencije za strane investicije (FIPA), njihova vrijednost je između 1,9 i 2,9 milijardi eura.
Većinu projekata u Bosni i Hercegovini, Kina realizuje u Republici Srpskoj.
Ključna zamjerka na kineske poslove u BiH odnosi se na nedovoljnu transparentnost, odnosno držanje dalje od očiju sklopljenih ugovora o poslovima sa kineskim kreditorima i kompanijama.
Primjeri kineskih dužnika
Najpoznatiji slučaj prezaduženosti u regiji Zapadnog Balkana je kineski dug Crne Gore.
Ta zemlja je jedina zemlja Europe i jedina članica NATO-a koja se nalazila u navodnom riziku od dužničke zamke Kine.
Crna Gora je 2015. godine uzela 944 milijuna dolara kredita od kineske Exim banke. Tim novcem kineska kompanija CRBC gradila je dio autoputa.
Planirana 14-godišnja otplata trebala je započeti 2021. godinu bez zaštite od valutnog rizika.
Zbog poteškoća u vraćanju kredita, prijetila je opasnost da Kina postane vlasnikom dijela autoputa, nekog drugog objekta ili teritorije u Crnoj Gori.
Kineski dužnosnici su više puta istakli zainteresiranost za luku Bar.
Zbog opasnosti po državne financije, Europska komisija pomogla je crnogorskoj Vladi da se, uz pomoć dvije američke i dvije europske banke, zaštiti od valutnog rizika, jer je kredit sa Kinezima uzet u dolarima čija je vrijednost varirala u odnosu na euro.
Do sada su plaćene četiri stope ovog kredita.
Džibuti je od Kine 2013. godine uzeo 1,4 milijarde dolara kredita od kineske Exim banke, što je do 2018. godine dupliralo javni dug na 71 posto bruto društvenog proizvoda te afričke države. Tim novcem su građeni željeznica i luka.
Kina je 2018. godine preuzela upravljanje dijelom luke Doraleh u Džibutiju . Istoj luci je 2017. godine otvorila svoju prvu vojnu bazu u inozemstvu.
I Šri Lanka je u razdoblju od 2007. do 2016. godine uzela oko milijardu dolara od Exim banke. Tim novcem su kineske kompanije 2012. godine izgradile luku Hambantota.
Pošto Šri Lanka nije mogla vratiti kredit, istu luku je 2017. godine ustupila Kini na 99. godini.
Koliko su ukupni zajmovi Kine?
Jedna od posljednjih studija pokazala je da je od 2008. do 2021. godine Kina potrošila 240 milijardi dolara za pomoć za 22 zemlje iz „Pojasa i puta“ koje nisu mogle redovito vraćati kredite za razne projekte.
Studiju su radili istraživači Eiddata (AidData), Svjetske banke (Svjetska banka), Harvard Kenedi škole (Harvard Kennedy School) i Kil instituta za svjetsku ekonomiju (Kiel Institute for the World Economy).
Studija je objavljena 28. ožujka, za koju britanski list Fajnenšl tajms (The Financial Times) navodi da je prvi pokušaj da se ustanove ukupni zajmovi Kine za pomoć na globalnom.
Kina je, prema toj studiji, dala gotovo polovinu, 104 milijarde dolara zajmova za spasavanje zemlje u razvoju samo između 2019. i kraja 2021. godine.
Neke od 22 zemlje koje je Kina dala kredite za spasavanje – uključujući Argentinu, Bjelorusiju, Ekvador, Egipat, Laos, Mongoliju, Pakistan, Surinam, Šri Lanku, Tursku, Ukrajinu i Venecuelu – također su dobile pomoć MMF-a.
Međutim, ukazuje Fajnenšel tajms, postoje velike razlike između programa MMF-a i kineske pomoći.
Jedna je da kineski novac nije jeftin – u studijama se navodi da uobičajeni zajam za spasavanje MMF-a dolazi s kamatom od dva odsto, dok je prosječna kamatna stopa vezana za kineski kredit za spasavanje pet odsto.
( RSE ) Foto:Patria
