Sve uspješne države, sva velika carstva kroz istoriju nisu svoju moć i poštovanje od drugih zasnivale samo na oružanoj sili, već većim dijelom na kulturi. Rim je propao, Vizantija je propala, Osmansko carstvo je propalo kada su postali kulturno dekadentni.
Ima jedan divan citat koji glasi da se otadžbina ( domovina) brani lijepim vaspitanjem. Upravo to lijepo vaspitanje zasnovano na lijepom svetosavlju, ta lijepa kultura, srpska kultura jeste spasila Crnu Goru iz kandži onih čiji hramovi jesu Porto Montenegro, Splendid a ne Ostrog i Morača.
Litije su ponovo vaspostavile Crnu Goru i pobijedile Montenegro, jer razlika je očigledna, Crna Gora se ne odriče Njegoša nego ga slavi, dok bi Montenegro da ga stavi na hirurški sto i da ga secira, da bi ga valjda sveli na mjeru koja njima odgovara, što je nemoguće, jer Njegoša secirati ne treba, to bi radili samo oni kojima je mjera patriotizma zasnovana na pljački, otimačini, partijskom uhljebljenju, paljenju bilborda i napadu na svakoga ko drugačije misli.
Crna Gora je pobijedila Montenegro, jer se vratila tamo gdje joj je mjesto, u pravoslavni civilizacijski krug, a taj krug je čuvar onih divnih vrijednosti koje su baštinile i neke zapadne zemlje, dok nisu otišle u suprotnost i prepustile svoju suverenost, tradiciju i identitet nekim nadnacionalnim organizacijama.
Crna Gora je pobijedila Montenegro jer je pokazala da ona nije dijete NATO-a, da to nikada neće biti, iako su je na silu tamo ugurali, iako i neki koji ne bi trebalo da drže do mišljenja tih i takvih koji se rukovode ideologijom krvi i tla idu istima na noge. Crna Gora je pokazala da je dijete svoje majke, svoje Srpske Pravoslavne Crkve, Pećke patrijaršije iz čijeg je krila nastala, na čijem je krilu odnjihana, Crna Gora je čedo Svetog Save, Svetog Vasilija, Svetog Petra, ona je čedo Mojkovačkih stradalnika i Solunskih mučenika.
Crna Gora je trobojka, Crna Gora je krstaš barjak sa Kosova donesen, i samo sa tim će Crna Gora biti živa, Montenegro ide u prošlost a sa njim i E viva!
