Povodom novih preletačkih transfera
Fenomen “preletačevića” u Republici Srpskoj je postao sinonim za jednu vrstu politike koja je svoje građansko pravo dobila nakon što ju je inaugurisala predsjednica RS Željka Cvijanović, nazivajući ga autentičnim imenom “dva papka”. U međuvremenu su se “papci” namnožili, a SDS se predstavio kao stranka sa najviše “šljama”. Naravno, ne jedina.
Sijamska povezanost konformizma i poltronstva svoje najnovije obrise dobila je u liku i (ne)djelu već sada nekadašnje mlade perjanice i uzdanice najveće opozicione stranke. Dok je do prije samo nekoliko mjeseci korifejski nadahnuto govorio o borbi za ideale, za pregalaštvo i stvaranje novog, boljeg, organizovanijeg uređenja i državnog sistema, te misli i mladalački zanos i neiskustvo, kako će vjerovatno pravdati svoj postupak, kao uostalom i mnogi prije njega, nestaće baš kao i njegov ugled na prostoru banjalučke, ali i regija širom Republike Srpske. Odavno on ne figurira kao značajna politička snaga, premda je Srpska demokratska stranka ruinirana do krajnjih granica u Banja Luci, između ostalog zahvaljujući Šešićevom (ne)radu.
Pitanje novih lista
Međutim, u aktuelnom momentu otvara se mnogo bitniji problem, a to je buduće kadriranje kada su u pitanju liste opozicionih partija pred predstojeće izbore. Sa obzirom da se političke opcije već bave rješavanjem kadrovskih ukrštenica za parlamentarne izbore, postoji opravdano prisutna bojazan kod opoziciono nastrojenih birača i simpatizera ko će dobiti mogućnost da se nađe na budućim kandidacionim listama?! Dosadašnji odabir nije bio najsrećniji, a indikator je porazan podatak da je od 16 poslanika koji su u posljednjnjm sazivu dobili mandat u Skupštini Republike Srpske na listi Srpske demokratske stranke njih sedmoro napustilo poslanički klub i prešlo u druge političke opcije.
Intelektualno impotentnu priču da se radi o kakvom višem interesu, u narodu poznatih preletačevića, ozbiljno ne shvata ni najzagriženiji pristalica vlasti. Jasno je da se odabir njihovih novih stranačkih akvizicija kreće u finansijsko – poslovnim koordinatama. U prilog tim činjenicama ide podatak da niti jedan ,,prelet” nije izvršen iz jedne u drugu opozicionu stranku, pa da bi se eventualno moglo govoriti o unutarstranačkom neslaganju, određenim ličnim ili drugim animozitetima, suprotnim pogledima i nedijeljenju istih ili sličnih stavova kada je u pitanju vizija budućeg razvoja, da bi se time opravdao novi izbor.
Lični interes iznad svega
Podrazumjeva se, u tom slučaju nosilac političke funkcije bi ostao na putu kritičkog, opozicionog djelovanja. No svakodnevna zbilja nas uči da je kod raznih Stevandića, Šešića, Tubina i inih preovladao isključivo lični interes, ma koliko se oni trudili da raznim floskulama zakamufliraju pravu prirodu svoje prevjere. Možda i jesu došla vremena kad nema ni smisla pretjerano insistirati na identitetskoj pripadnosti stranačkih opcija, jer je i sama politika svedena na suštu suprotnost onome što bi trebala biti, pa se danas dominantno doživljava kao prečica za dobijanje privilegija, a ne mukotrpan rad za boljitak i razvoj društva i države. Uzimajući čak i ovu opciju u obzir, poražavajuće i groteskno djeluje činjenica da će se vjerovatno formirati klub Socijalističke partije u Skupštini Republike Srpske od poslanika koji su u prethodne četiri godine napustili Srpsku demokratsku stranku!
Uostalom, cilj vlasti i jeste napraviti društveni ambijent po mjeri nezajažljivih partokrata, neosvještenih i neobrazovanih masa koje će u takvoj atmosferi sveopšte degradacije vidjeti svoju šansu za uspjeh i nažalost, vrlo je često iskoristiti! Tim prije, odgovornost vodećih opozicionih političara je veća. Oni moraju na sistematičan i odgovoran način posvetiti pažnju i najsitnijem detalju kada su u pitanju pojedinačne funkcije, nosioci lista i kandidati za Narodnu skupštinu RS i Parlament BiH. Samo uz zajedničku sinergiju, korektnu razmjenu informacija, zajednički rad na terenu i međusobnu potporu relevantnih, tj. dokazanih opozicionih faktora, mogu se stvoriti uslovi za pozitivan rezultat!
Još uvijek je pitanje da li takva spoznaja i klima vladaju u opozicionim strankama ili će iznova preovladati truli kompromisi, popuštanje pred ucjenama pojedinaca i njihovim ličnim interesima. To je jedino što može ubjediti opozicione glasače da im poslije svega vjeruju.
