U laži su kratke noge, a veliki je užitak i zadovoljstvo gledati nemoćne mazohiste i psihopate kako se nesretnici uzaludno trude i koprcaju da moju posjetu svom starom i dobrom prijatelju Dražanu Eriću, vrhunskom intelektulcu, profesoru i ljekaru svjetskog glasa, pokušaju predstaviti kao da sam otišao u Kolumbiju da sa Eskobarom dogovaram kupovinu kokaina.
Umjesto da budu sretni jer nisam u zemlji 8 dana i što su brže-bolje iskoristili priliku da održe bez mene dvije Posebne sjednice, mazohiste se bune što ih nisam sa saborcima pregazio, dodatno izludio pomahnitalog Vođu i pokazao intelektualnu i moralnu nadmoć. Uvijek se oslanjam na iskrene prijatelje, slušam savjete, prijedloge i sugestija obrazovanijih i mudrijih od sebe, a za ozbiljne poslove potrebni su ozbiljni ljudi, a opet okupljam za narednu godinu intelektualce i ljude koji su 2014 godine nosili Liste za pravdu i red po izbornim jedinicama.
Nikada se ne izuvam prije vode, jer me iskustvo uči da budem više nego oprezan, ali je lijepa vijest za sve u Republici Srpskoj da sam sa dr Erićem dogovorio da se posle 4 godine vrati u zemlju i bude jedan od mojih najbližih saradnika, naravno ako narod odluči da se dogode zdrave i korjenite promjene na izborima naredne godine. Čast je imati dobre ljude ali i vrhunske intelektualce poput dr Erića za savjetnike i saradnike, i svakako da bi Dražan bio moj prijedlog za više odgovornih pozicija, ali i ambasador u nekoj od najuticajnijih evropskih zemalja, i da bi javnost, većina sadašnje opozicije, ali i cijele BiH, prihvatila dr Erića i moj prijedlog kao vrhunskog intelektualca i stručnjaka.
Volim se okružiti obrazovanijim i mudrijim od sebe i dr Erić nije jedini vrhunski intelektualac sa kojim razgovaram o ozbiljnim temama i nastojim da ih vratim da pomognu obnovu i podizanje standarda, a naravno ključni preduslov je čišćenje truleži i smeća nakon Opštih izbora naredne godine, profesionalizacija institucija i stavljanje stvari na zdrave osnove.
Nema potrebe da se ikom za bilo šta pravdam, imam pravo da odem na put i nekom u posjetu kada hoću o svom trošku, jer ne putujem o trošku države službenim avionima i automobilima kao oni, ali treba ogoliti sramne laži, manipulacije i podmetanja duševnih bolesnika.
Posebna sjednice održana je u srijedu, 20-oh oktobra, a ja sam u petak poletio za Istanbul a u subotu veče, 23-eg oktobra, dakle posle 4 dana, poletio za Dohu avionom niskobudžetne kompanije „Pegazus“, a lako je na internetu provjeriti koliko košta karta, da li je 150 evra ili 1500 maraka kako tvrdi Luka Petrović.
Nikad nisam izjavio da sam, ne daj Bože, nešto bolestan, kako tvrde Luka i njegov pobratim Nešić preko DNS-ove stranice „Promjene stižu u Republiku Srpsku“ (dabogda nikad ne stigle ako je on neka promjena), već sam rekao da sam imao malu sitnu intervenciju, nikakvu operaciju, u lokalnoj anesteziji, i to još u subotu 16-og oktobra, al nisam navodio niti da je minimalno bio otekao nos, jer je to moja intimna a ne javna stvar.
Zbog toga sam morao da odbijem u ponedeljak, 18-og oktobra, poziv Ene Aneti za gostovanje u emisiji Plenum na Federalnoj televiziji, pa je umjesto mene gostovao Igor Crnadak, i još neke pozive u dijaloške informativne emisije, te se uključivao fono-audijo u informativne emisije pojedinih televizija.
Nema potrebe da bilo kome govorim da li sam uklonio neki polip ili cistu u nosu, operisao nerv i korjen zuba ili neku drugu sitnicu, jer takve informacije koje se striktno tiču nečije privatnosti i nemaju veze sa javnim životom i interesom javnosti, i želim da sačuvam bar minimun svoje privatnosti, ako je to danas uopšte moguće, među hijenama i lešinarima.
U nedelju veče, ako Bog da, vraćam se preko Istanbula kući, i mazohisti neka se dobro spreme, prije svega don Luka i Nedeljko Čubrilović, potrudiću se da nadoknadim sedmodnevmo odsustvo, iako ni na trenutak nisam prestao da radim i objavljujem kolumne na blogu, a lijepo je znati da se i par dana putovanja osjeti i da nedostajem političkoj sceni.
P.S. Da ne bude sa sam nešto važno preskočio, zaboravio sam položiti hotelske račune drugarici Sanji Vulić za noć provedenu u Istanbulu. Iznajmio sam preko „bukinga“ pristojnu ali skromnu sobu u hotelu Istanbul centar hotel, u centru Istanbula blizu Aja Sofije kako bi je posjetio i snimio reportažu, i sobu sam čak platio 36,50 evra. Kupio sam košulju i par kravata, pa kad ocarinim po povratku sve ću prijaviti CIK-u BiH i Agenciji za borbu protiv korupcije da istraže odakle mi 35 evra za smještaj, 20 evra za kravate i suvenire, te stotinjak evra za kartu…
Nebojša Vukanović