Ukoliko neko pokušava da postavi tezu kako je danas na političkoj sceni potrebno srpsko jedinstvo kao prije skoro tri decenije a da bi ista bila održiva, onda bi trebalo uvažiti neke događaje koji se prenebregavaju ili sa namjerom zaboravljaju.
Da bi danas srpsko jedinstvo bilo postignuto kao nekada, onda je jedinstveno trebalo odbiti Vens-Ovenov plan koji je podrazumijevao Bosnu i Hercegovinu bez Republike Srpske.
Jedinstvo bi podrazumijevalo i ličnost koju nisu strane vojne i obavještajne službe dovele na vlast u onim vremenima kada su počinjali duvati neki „svježiji vjetrovi po Balkanu“. Kako graditi jedinstvo sa čovjekom koji je izvršavao Vestendorfove prohtjeve među kojima je i brutalno političko uklanjanje Predsjednika Republike Srpske Nikole Poplašena.
Na žalost, dosta je takvih primjera: od predaje Jasenovačke građe do predaje Brčkog.
Šta bi čovjek morao da uradi kako bi otvorio oči pojedincima i objasnio da je danas Dodik to isto jedinstvo pretvorio u stranačku kampanju? Ako je u pitanju jedinstvo, zašto onda zajedno nismo potpisivali tu neku peticiju protiv Inckove odluke, koja uzgred budi rečeno samo treba da posluži SNSD-u isključivo u svrhu narednih izbora. Ako smo baš toliko jedinstveni zašto onda sve srpske političke partije nisu napravile skup na Mrakovici i u duhu zajedništva poslali javnosti poruke u kojima sigurno ne bi izvrijeđali srpsku dijasporu.
Srpsko političko jedinstvo sa Dodikom je utopija ali ne zato što to suprotna strana tako vidi već zato što Dodik nikada nije interes tretirao kao opšti pojam već isključivo kao lični ili partijski. Naravno, režimski mediji će se uvijek istinski potruditi da učestvuju u indoktrinisanju društvene zajednice kako bi manipulacija bila pitka i jednostavna.
S vremena na vrijeme u tome će im pomoći ljudi iz opozicionih redova koji su po karakteru vrlo slični Dodiku i njegovim režimlijama.
Režim srpsko političko jedinstvo sa namjerom interpretira u kontekstu zajedništva i sabornosti jer je to idealna prilika da se ponište sve razlike između opozicije i vlasti i ubije svaka nada da Republika Srpska može biti mnogo drugačija. Zemlja u kojoj će politička moća biti odgovorna pred zakonom i institucijama koje ga sprovode.
Dakle, političko jedinstvo ne postoji. Postoji samo usaglašen stav po pitanju nametnute Inckove odluke. I ništa više. Ništa više za onoga koji u sebi prepoznaje razliku u odnosu na režim. Za onoga ko ne prepoznaje tu razliku i bezrezervno govori u ime opozicije to se vrlo vjerovatno može nazvati jedinstvom.
